Izvor: Blic, 19.Jan.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

U postojbini trube i 'srpskog ceptera'

U postojbini trube i 'srpskog ceptera'

UŽICE - Užice se se ponosi svojim selima i svojom okolinom. Malo ko nije čuo za proročanstvo u Kremnima , 'srpski cepter' i trubače u Zlakusi. Mnogi su se u Mokroj Gori provozali 'ćirinom' prugom, posetili 'Pršutijadu' u Mačkatu. Etnoselo u Sirogojnu je već godinama ubeleženo na velike turističke karte. U Potpeću je pećina od čije lepote zastaje dah, a Vrutci su postojbina prve knjige u Srbiji.

Svako od ovih >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << užičkih sela ima svoje osobenosti. U pitomoj kotlini između Tare i Zlatibora su Kremna, selo poznato po prorocima Tarabićima i misteriji njihovog predanja. Na hiljade posetilaca svakog leta pohodi odaje stare kuće Tarabića i sluša priče Kremanaca o starom proročanstvu čija predviđanja sežu do današnjice. Taj proročki turizam još je u povoju.

- Da bi Kremna i kremansko proročanstvo dobili na značaju, mora da se postara država. Nismo dovoljno posvećeni tradiciji. Umesto da se pomogne, sve se obavija senkom sumnje - kaže Kremanac Ilija Misailović, doktor geografskih nauka.

Na Mokroj gori je obnovljena muzejska železnica, koja opet šparta 'Šarganskom osmicom'. Na brdu Mećavnik nastanio se Emir Kusturica i napravio turističku imperiju koju posećuju mnogi. Mokra gora tako krupnim koracima grabi ka turističkim vrhovima.

Svi znaju za Mačkat, selo majstora u proizvodnji pršute i spremanju najbolje pečene jagnjetine. Kad prođete Mačkatom, pola sela miriše na sušeno meso, a druga polovina na vruće pečenje.

- Pršutu pravimo po starinskom receptu. U našim proizvodima nema ničega osim mesa i soli. Mnoga domaćinstva su dosta uložila u podizanje savremenih sušara i klanica, i napravila prave male fabrike sušenog mesa - kaže Dragan Stojanović, pršutar iz Mačkata.

S druge strane Zlatibora, put vodi ka Sirogojnu, decenijama znanom po pletivu i jedinom etnomuzeju na otvorenom kod nas. Vredne zlatiborske pletilje rukotvorinama su ispisivale istoriju sela, a džemperi iz Sirogojna stizali su do Amerike i Japana. Etnomuzej 'Staro selo' četvrt veka već neguje tradiciju i običaje, pa 100.000 turista godišnje poseti Sirogojno.

Tradicija živi i u Zlakusi, čuvenom po grnčarima i 'srpskom cepteru'. Tako nazivaju zemljane lonce koji se prave na starinski način.

- Naši lonci, šerpe, pržulje, sačevi razlikuju se od ostalih jer mi robu ne izrađujemo uz pomoć hemikalija koje mogu da ugroze hranu - objašnjava izradu 'srpskog ceptera' Velimir Šunjevarić.

Zlakusa je znana i po trubačima, šampionima Guče. Mnogi su čuli za Boška Ostojića i njegovog unuka Veljka, pa za četvorostrukog dragačevskog pobednika Milivoja - Zeca Stanimirovića.

Dobrih trubača ima i u obližnjem Potpeću, ali se ovo selo više prepoznaje po pećini, speleološkom biseru, sa najvećim ulaznim otvorom u Srbiji, i mnogim pastrmskim ribnjacima na rečici Petnici koja izvire iz pećine.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.