Izvor: Nezavisne Novine, 21.Avg.2015, 21:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

U ovom selu ljudi sve dijele (FOTO)

Oko 12 kilometara od gradića Luisa, u američkoj državi Virdžinija, nalazi se malo misteriozno selo smješteno duboko u šumi.

Svi lokalni stanovnici znaju za njega, ali malo ga je ko posjetio i vidio šta se tamo dešava. Selo se zove Tvin Ouks i u njemu žive 92 odrasle osobe i 13 djece. Imaju internet, ali ne i televiziju, video-igre, račune u bankama ili poslove s velikim platama.

U selu koje se prostire na 450 hektara niko ne smije da ima oružje. Oni žive od >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << zemlje, jedu povrće koje sami uzgajaju i dijele sve između sebe, počev od odjeće pa do brige o djeci. Imani Kalen, stara 22 godine, odrasla je u ovoj svojevrsnoj komuni i sada radi u kafe-baru u Luisi.

"Kada ste dijete, život u selu vam se čini izuzetnim", kaže Kalenova.

Selo zarađuje praveći tofu, odnosno kiselo mlijeko sa sojom, i mreže za spavanje. Odrasli članovi rade 42 sata sedmično, a kada napune 50 godina onda se penzionišu.

"Dobijamo dodatak i on se svake godine mijenja", kaže penzionerka Hilda Ot.  Ukoliko želite da imate stvari kao što je čokolada ili kafa, onda svi u selu odlučuju kako ih nabaviti i u kojoj količini. Niko od seljana nema svoj automobil, a ukoliko moraju obaviti neke poslove na raspolaganju su im zajednički automobili, koji se nalaze ispred mjesne zajednice. Oni svoj način života nazivaju "pametno siromaštvo", gdje svaka porodica živi ispod granice siromaštva i dijeli sve resurse s ostalima.

"Jedna od velikih žrtava koje podnosite u selu je činjenica da nikada nećete postati bogati", kaže Kinan Dakota.

"Mislim, nećete biti ni baš siromašni i nikada nećete biti nezaposleni. Takođe, nikada nećete izgubiti zdravstveno osiguranje i uvijek ćete imati krov nad glavom", kaže Dakota, dodajući da su to stvari na koje ljudi u selu pristaju. On živi u Tvin Ouksu 32 godine i njegov sin je rođen tu. Prije nego je došao u selu zvao se Danijel Mekgi i bio je predsjednik studenata Univerziteta "Džordž Mejson". Jednom prilikom je došao da drži govor u Tvin Ouks i nakon čega je odlučio ostati živjeti u njemu.

"Kada sam sa 23 godine stigao u selo osjećao sam se kao da se nalazim u penziji i da je život nekako lagan u selu. Nema puno posla da se radi i nije ga teško raditi. Živim u šumi i sam sebi pravim raspored za rad", kaže on. Dakota živi u kući zajedno sa 22 ljudi.

Ipak, ljudi koji žele da žive u ovom selu moraju podnijeti određene žrtve. U selu, koje postoji 48 godina, sve odluke, uključujući i pitanje da li hoćete da imate djecu ili ne, donosi seoski savjet.

"Rađanje i podizanje djece nije nešto što se uzima zdravo za gotovo i ne treba tu odluku da donesete sami, jer niste odgovorni za finansiranje djece. Za njihov razvoj i podršku odgovorna je sva zajednica i zato zajednica mora i donositi takve odluke", kaže Ketrin Simons, koja u selu živi pet godina. Iako se nekima ovakav način života ne sviđa, nekima on ima dosta smisla. Neki od njegovih stanovnika su majke bez muževa koje kažu da ne bi sebi mogle priuštiti neki luksuz, kako što je besplatna briga o djeci, da nema zajednice. "Lijepo je imati kuću s tri spavaće sobe i dosta predivnog namještaja, sopstvenu veš-mašinu, velike ormare. Ali ništa se to ne može porediti s osjećajem podrške i dijeljenja, odnosno osjećaja zajednice", kaže Grifon Korpus.

Nastavak na Nezavisne Novine...