Izvor: Politika, 20.Nov.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
U ćutanju je sigurnost
Među kandidatima za nove sudije Ustavnog suda Srbije našlo se i ime Predraga Ćetkovića, bivšeg istražnog sudije Okružnog suda u Novom Sadu. Svojevremeno sam u jednom tekstu pomenuo upravo istražnog sudiju Ćetkovića, od koga je tadašnji visoki policijski funkcioner telefonom ultimativno zahtevao da privedenom sudiji Đoinčeviću, inače košmarnoj maskoti i jednom od prvih otkosa termidorski preke, postatentatske žetve kriminalaca u Srbiji, odredi pritvor – preteći mu da će u protivnom >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << naći sudiju koji će obojicu utamničiti. Kao što je javnosti poznato, sadašnji kandidat za sudiju Ustavnog suda Srbije je ustuknuo pred ovakvim pretnjama i odredio pritvor sudiji Đoinčeviću koji će trajati dva i po meseca, uz neslavno pokroviteljstvo Vrhovnog suda Srbije. Posle dve i po godine dugog krivičnog postupka, sudija Đoinčević će biti pravnosnažnom presudom Vrhovnog suda oslobođen svih optužbi i vraćen na sudijski presto koji mu je oduvek savršeno pristajao.
Ne optužujem gospodina Ćetkovića zbog straha pred nesvakidašnjom prinudom pod kojom je poklekao. Veliko je pitanje kako bih se i sam poneo u jednoj takvoj zastrašujuće nadrealnoj situaciji. Danas je gotovo nemoguće pronaći odvažnog tranzicijskog sudiju ili tužioca, imunog na sve pretnje, ucene i iskušenja kojima je decenijama bivao izlagan i brižljivo uzgajan da bi poslužio kao seme ili pelcer za odocnelu, nevoljno posejanu i neizniklu nezavisnost sudske i samostalnost tužilačke vlasti. Osnovni zadatak svake dosadašnje vladajuće državne postave ogledao se u usavršavanju i sofistikovanju nasleđenog levijatanskog inženjeringa davno uteranog, čvrsto utvrđenog i savršeno uigranog straha, kojim je i sama pomisao na nezavisnost sudske i samostalnost tužilačke vlasti munjevito zauzdavana nemilosrdno zategnutim dizginima od strane tradicionalno svemoćne izvršne vlasti. Ali slučaj bivšeg sudije Ćetkovića nije tipičan. On očigledno nije imao snage da mirne savesti sačeka ostvarenje upućene pretnje i junački prkosno podeli apsurdnu sudbinu sudije Đoinčevića.
Zbog čega je izuzetno važan pomenuti događaj?
Pre svega, zbog toga što ga bivši sudija Ćetković nikada nije prezentovao javnosti. A morao je. Bar da prijavi teška krivična dela učinjena nad dvojicom sudija okružnog suda. Bar kad je prestao da bude sudija. Makar da potvrdi ili demantuje navode iz pomenutog teksta objavljenog pre dve godine. Da nam konačno ispriča svoju verziju tog zastrašujućeg telefonskog poziva, potvrdi ili opovrgne njegovu autentičnost, najoštrije protestuje ili se javno izvini sudiji Đoinčeviću, ali i svima nama. Ne zbog straha koji se još i može razumeti, oprostiti ali ne i zaboraviti, već zbog toga što je licemerno i opasno smatrao da je u ćutanju sigurnost. Međutim, Predrag Ćetković je upravo sve to brzo zaboravio, prihvativši se kandidature za sudiju Ustavnog suda Srbije. Ne znam da li je svog uvaženog predlagača obavestio o ovoj neslavnoj epizodi kao jedinoj ali vrlo postojanoj mrlji svoje blistave, skoro savršene biografije. Ako nije, tim gore po njega. Ako jeste, tim gore po predlagača.
Kako se sada može očekivati od jednog takvog kandidata, bivšeg istražnog sudije, lako posečenog sramno iskovanom sabljom straha, da to neće ponoviti i u zvanju sudije Ustavnog suda, kod kojeg je ulog mnogo veći i značajniji od slobode i časti dvojice ljudi? Sudija Ustavnog suda štiti poštovanje Ustava kao najvišeg pravnog akta države, a time i njen integritet. Štiti ga od svih onih koji ga krše a najčešće od najviših predstavnika sve tri vlasti, njihovih protivustavno naopakih odluka i loših, protivustavnih zakona. Štiti ga čak i od sebe samog.
Brani ga kao Leonida (legendarni spartanski kralj i odvažni vojskovođa), Termopilski klanac od osionog i prebogatog persijskog kralja Kserksa, sa svojih 300 Spartanaca, Tespijanaca i Tebanaca, iako je zahvaljujući izdajniku Efijaltu, koji je Persijancima otkrio put preko planine, borba bila beznadežna.
Jedan je Leonida, ali bi se u Srbiji ipak moglo naći bar 300 odvažnih "Spartanaca, Persijanaca i Tebanaca", 300 hrabrih, umnih, hitrih i nepotkupljivih sudija i tužilaca. Jer ovde se vekovima živi kao u sudbinski teskobnom Termopilskom klancu. Uvek je tu i neki novi Kserks ili više njih, koji bi da ga osvoje ili otkupe. A ni u Efijaltima, hvala bogu, nikad nismo oskudevali.
Petnaest ljutih sudija Ustavnog suda Srbije morali bi biti odvažni, brzoumi, nepokolebljivi, neprikosnoveni i neponovljivi, kao legendarni spartanski kralj. Uz pretpostavljeno najviše pravničko znanje, morale bi to biti osobe izuzetnih moralnih kvaliteta i neosvojivog integriteta. Jer samo takvi, sa Leonidinim duhom u sebi i Ustavom, kao krstom i mačem u ruci, mogu uspešno braniti ovaj naš srpski, sve osteoporozniji, okrunjeniji i propustljiviji Termopilski klanac.
Da li g. Predrag Ćetković može biti jedan od petnaestorice Leonida, presudite sami. Mada bi bilo zaista lepo da je davno odgovorio na jedno ovakvo pitanje.
zamenik okružnog javnog tužioca u Beogradu
[objavljeno: ]
.jpg)
