Izvor: SandzakPress.net, 17.Avg.2015, 14:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tvoj grad, protiv tebe

Da, dobro si pročitao. Tvoj grad je protiv tebe. Koliko god ga ti voleo on je više uzgajuvačnica nego kvalitetan životni prostor. Tvoja vlast je protiv tebe. Ti si samo jedan obični zečić u sociološkom lancu ishrane. Sistem koji te tretira poput životinje, sistem koji te pretvara u životinju. Kako? Objasniću ti cijelu tajnu? Tajnu koju su meni ispričali ljudi iz vlasti. Recimo imaš proizvodnju od stotinu krava. Te krave ti daju mlječne proizvode i meso. Šta ćeš uradit da bi bile >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << zadovoljne? Šta? Naravno poboljšat ćeš im okruženje u kojem žive, dobre štale, lijepa zelenila, prijatna atmosfera i proizvodnja teče. Mnogi moderni stočari svojim kravama redovno puštaju muziku i televiziju, kao to ih stimuliše i opušta, te je proizvodnja bolja. Bez uvrede, pogledaj sebe, kako si prezadovoljan šetalištima, novim asfaltima, popločanim parkovima i uređenim zelenilom. Sve to ti daje osjećaj eksluzivnosti, osjećaj da si vrijedan i da neko brine o tebi. Zar je to normalno? Valjda je prirodno da oni odrade svoj posao, kao što si i ti danas tvoj. Radio si na baušteli, konobarisao, čistio, trgovao, predavao i liječio. Svako je svoj posao odradio, ali je tebi u podsvijet usađeno, da se tvoj posao podrazumijeva i da to treba tako, što i jeste istina, a njihov posao je neko čudo kojem svakodnevno treba aplaudirati, koje treba faliti i kojem se treba diviti. Pazi, ko je poslije radnog dana tebi aplaudiralo? Niko. Zašto? Pa zato jer si plaćen za taj posao. Niko od tih ljudi džabe kamen nije pomjerio. A da, pa kažeš mogli su da to ne urade, kao i oni prije njih. Eh, tebi je mozak već ispran i dalje ti ništa neću objašnjavat. Kriminalci, bogataši, političari i jednostavno glupi ali loši ljudi. Svi ovi su na jaslama radničke, a i neradničke klase. Kako? Prati dalje. Mnogi kriminalci prateći evropske tokove svoj novac ulažu u legalne biznise, sad su pošteni ljudi sa ogromnim fabrikama, menjačnicama, nekim kafićima i td. Oni postaju bogataši, naravno ima i poštenh bogataša, ali ne sasvim. Svi oni na račun potplaćenih namučenih radnika stiču ogromne sume novca, kako bi izbegli neka gonjenja u smislu inspekcija ili čak policije podržavaju razne plitičke kampanje, finansiraju političare, ovi dolaze na vlast, prave se gluhi, sad oni gomilaju pare, novcem bogataša učvršćuju vlast i na čelu postavljaju glupog ali pokvarenog čovjeka. Dovoljno glup da ne shvati sistem, i dovoljno pokvaren da pređe preko svega i uradi sve. Ti obični radnik. Kome ćeš da se požališ? Protiv koga da se pobuniš? Prihvatio si da radiš neosiguran jer ti privatnik uzima dio plate ako te osigura, prihvatio si mobing, prihvatio si najniži položaj i šutiš, jer znaš da ne možeš protiv njih. Daj im svoj proizvod i šuti. Zar je normalno da u doba krize bogati postaju bogatiji, a funkcioneri sa fiksnim platama posjeduju imovinu koju ne bi mogli da objasne ni da su štedeli sto posto plate u posljednih deset godina. Radna i neradna mjesta. Radna mjesta se koriste kao nagrada, kao roba za prodaju ili kao sistem zamajavanja ljudi. Najbolja radna mjesta se dijele najboljim ulizicama bez ikakvog karaktera ili osjećaja za pravdu. Oni moraju biti takvi, jer su najčešće direktori raznih institucija te pomažu ove druge, ti ljudi će bez oklevanja primiti nečijeg nesposobnog rođaka, stranačkog poltrona ili sina bogataša na mjestu za koje postoje i sto put bolje opcije. Treći su pametni i opasni ljudi koji se zamajavaju ugovorima na godinu, dvije i td. Ova mjesta se daju glupim preletačima ili optimistima koji za sad ne traže više. Neradna mjesta su u smislu kazne i ucjene. Zbog tih mjesta, zbog tog straha da ne pređu u neradnike mase ćute, trpe i prodaju budućnost svojih potomaka. Dakle, daju svoj proizvod gradu. Zašto se ne otvaraju fabrike? Zamisli grad sa nezavisnim radnicima, državu sa jakom ekonomijom gdje sve zavisi samo od preduzimača. Preduzimač radi nesmetano, radnici primaju dobre plate i pružaju kvalitetan proizvod. Zvuči nam kao utopija, a davno postoji u svakoj naprednijoj evropskoj državi. Ti radnici bi bili nezavisni, preduzimači nezavisni. Postali bi odvažni i hrabri, mogli bi da se zapitaju šta to nije kako treba. Kritikovali bi i osuđivali. Bože sačuvaj nezavisne mase. Mase koja traži više od hljeba i igara. Mase koja smije da zahtijeva dostojanstven život. Ti nisi normalan. Ukoliko si nezadovoljan onda nisi normalan. Zar ne jedeš i piješ? Zar ne možeš da prošetaš kad hoćeš? Zar ti je hladno i kisneš li? Pa šta hoćeš više. A ja te pitam zar sve to nema i obični hajvan? Zar čovjek nije zaslužio bolje. Kako je to normalno da oni sve imaju, a ti baš ništa više od toga. Kako je to normalno da oni rade malo, a zarađuju mnogo. Ti radiš mnogo, a zarađuješ malo.Dragi čitaoče, molim te počni da razmišljaš i porširi svoje horizonte. Kreiran nam je svijet poput onog u filmu Matriks. Kreirana nam je totalno neprirodna stvarnost na temelju neznanja i straha. Onog trenutka kad počneš da razmišljaš, počet ćeš i da se budiš! Autor: Haris Ibrahimović

Nastavak na SandzakPress.net...