Izvor: Blic, 07.Nov.2010, 01:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tuđi vo i moja kila mesa
Ponekad pojedina pojava mora poprimiti karikaturalne (da ne kažem tragične) dimenzije da bi bila prepoznata ili ogoljena. Prošlo je, evo, nekoliko dana otkako je maltene polovina velikog grada Beograda jedne noći ostala bez struje, a sve zbog nemara (?) zasad neimenovanog građevinskog preduzimača, koji je (prema policijskom izvještaju) namjeravao da se ilegalno prikopča na mrežu pod naponom od svega sto hiljada volti.
Ilegalac doduše nije uspio u svojoj namjeri, ali je >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << građanima nanio štete, poremetio saobraćaj i život u varoši te doveo u pitanje funkcionisanje javnih službi. Sad se postavlja pitanje šta činiti sa sileđijom i ostalima, koji su u tom i takvom poduhvatu učestvovali jer to nije mogao izvesti pojedinac koliko god bio blesav i otkačen. Neki će reći da počinitelj, kao prvo, uopšte nije bezopasan ni za sebe ni za okolinu budući da se nesreća pukim slučajem završila bez katastrofalnih posljedica, dok će drugi sa indignacijom kazati kako su nas posljednje decenije bezbrojnim primjerima uvjerile da se ničemu ne trebamo čuditi i da nema te gluposti i bezobrazluka koji ne može biti počinjen a da zbog njih niko ne odgovara, a najmanje onaj koji ga je napravio. Zar nije onaj nevoljni ministar zakupio nepotrebni satelit, a šta je kratki nestanak struje prema satelitu koji po putanji oko Zemlje razbacuje naše pare?
Primjera bi se, ovakvih ili sličnih, moglo naći mnogo, ali svima je zajedničko jedno - da im kolektivno dobro i opšta korist nije ni na kraj pameti i da bi za trun sopstvenog interesa žrtvovali čovječanstvo. Bilo je toga i ranije, ali duh ove epohe kao da je u potpunosti satkan od beskrupuloznosti i bezobzirnosti. Civilizacija će nesumnjivo naći načina da se zaštiti od „mangupa u našim redovima" s tim što će u ispravljanju krivih Drina proteći ovaj jedini život. Ne kolje se golem vo zbog kile mesa - uči poslovica, ali se danas itekako kolje samo ako je (vo) tuđi. Ako nije naš.
