Trnje i crveni kartoni

Izvor: Politika, 24.Jun.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Trnje i crveni kartoni

Ni samiti nisu više ono što bi trebalo da budu: okupljanje šefova država ili vlada, da bi ćaskali, slikali se, držali konferencije za medije – i na kraju formalno overili ono o čemu su se pre toga dogovorili njihovi saradnici. I onda se, posle svečane večere uz šampanjac – svečano razišli.

SAMIT EU UPRAVO ZAVRŠEN U BRISELU pokazao je, najuverljivije dosad, da su evropski lideri podeljeni oko toga kako da se ujedine. U načelu su, kao i uvek, svi za više zajedništva, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << a kad dođe do konkretnog svako je za svoje (nacionalne) interese. Čak i ako se za momenat učini da je za to pronađen zajednički sadržalac za razuman kompromis, uvek se javi neko kome nešto ne odgovara. Otuda, u Briselu su u četvrtak i petak često pominjani "crveni kartoni", ako se pređe preko "crvene linije", koju, razume se, povlači svaka od 27 članica Unije.

Neke crvene linije su, ipak, deblje od drugih. Najveću je povukla Poljska, žestoko se opirući novim pravilima za glasanje predloženim u "reformskom ugovoru" koji je zamišljen da "nasledi" ustav, upokojen na referendumima u Francuskoj i Holandiji pre dve godine. Usprotivila se zbog toga što bi novo rešenje smanjilo broj njenih glasova, a pri tom udvostručilo glasačku snagu Nemačke. Blizanci Kačinski, koji su u Poljskoj između sebe podelili uloge predsednika i premijera (u Briselu je bio predsednik) otišla su toliko daleko da su zaslužila bar žuti karton zbog kršenja nepisanog pravila etikecije EU: da se Drugi svetski rat pominje samo kad se govori o tome da je stvaranje Unije otklonilo svaku mogućnost novog sveevropskog sukoba. Izneli su, naime, argumenat da bi Poljska danas imala 66 miliona stanovnika, umesto 38, da u ratu koji je povela Hitlerova Nemačka nisu izgubili petinu stanovništva.

Mnogim izveštačima se zbog ovoga učinilo da su Poljaci još u ratu sa Nemcima – ovoga puta u briselskim bunkerima. Ali nisu samo Poljaci kvarili pretpostavljenu idilu jedinstva. U toj ulozi su, opet, bili i Britanci, čiji je odlazeći premijer Toni Bler najviše govorio o "crvenim linijama" koje se ne smeju preći. Britanija jeste za jedinstvo i zajedničke institucije, ali sve dok se ne mešaju u britanske stvari, spoljne i unutrašnje. Taman posla da ministar spoljnih poslova EU, koji treba da bude institucionalizovan novim ugovorom, jednog dana u Savetu bezbednosti govori umesto Britanije (i Francuske).

Da Poljaci i Britanci ne budu jedini koji podmeću klinove u točkove predsedavajuće kancelarke Angele Merkel, postarao se novi čovek u starom društvu: sveže ustoličeni francuski predsednik Nikola Sarkozi. On je već na samom početku izdejstvovao da se u ugovoru, u rečenici koja konstatuje da EU "ima unutrašnje tržište na kojem je konkurencija slobodna i neometana", stavi tačka posle reči tržište – a ostalo izbriše. Nisu Francuzi protiv konkurencije, ali ni protiv uloge države u ekonomiji. Predloženo rešenje im je izgleda mnogo ličilo na trojanskog konja sa kojim u dvorište EU ulazi vojska globalizacije.

ALI DOK SU JEDNI ZA USPORAVANJE, DRUGI SU ZA UBRZAVANJE – crvenim kartonima prećeno je i ako se predloženi ugovor mnogo razvodni. Italija, Portugalija, Španija i Luksemburg bili su u suprotnom rovu od "evroskeptika": kao "evrooptimisti" upozoravali su da će se zbog onih drugih EU pretvoriti u dva bloka u jednom, koji će se kretati različitim brzinama – jedni će se integrisati mnogo sveobuhvatnije od drugih.

Put ka "Sjedinjenim evropskim državama" posut je, dakle, ružama: svaki lep i mirisni cvet ima i puno neprijatnog trnja. Po svemu sudeći, vizija osnivača nije više u skladu sa novim geopolitičkim realnostima: mnogo lakše je bilo usaglašavati nekad šestoricu nego danas dvadesetsedmoricu. Ili se, pak, u realizaciji vizije ujedinjene Evrope otišlo predaleko i previše toga se pretvorilo u preterano centralizovanu birokratiju. Mnogo toga što se događa u okvirima Unije korisno je za svaku članicu, ali počesto – a po nekima sve češće – ona pokazuje ambicije superdržave i nepotrebno se meša u ono što ne bi trebalo da joj bude posao.

[objavljeno: 24/06/2007]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.