Izvor: SandzakPress.net, 07.Avg.2015, 15:08 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Trbuhom za kruhom – Sandžak se preseljava u Evropu
Sandžak – Sa autobuske stanice u Novom Pazaru prošle subote je put Njemačke, Luksemburga, Belgije, Holandije i Švedske otputovalo 10 autobusa, a u nedelju još pet. Neke nevladine organizacije izračunale su da svake subote iz Sandžaka u Evropu ode između 500 i 1.000 ljudi. Odlaze mlađi i stariji, sa sela i iz gradova, školovani i neškolovani. U cijelom Sandžaku ekonomska situacija je katastrofalna. Samo u Novom Pazaru posao čeka 25.000 ljudi ili svaki četvrti žitelj, slično je i >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << u Tutinu, Sjenici, Priboju, Prijepolju, Rožajama…. Mnoge porodice su na ivici egzistencije i spas traže negde u Evropi. – Samo preko nas tokom ove godine otišlo je oko 1.000 Sandžaklija, većina se snašla i zaposlila, neko privremeno, a neko za stalno. Neki su “na čekanju” kod komšija, prijatelja i rođaka, samo retki su se vratili – priča Kadrija Mehmedović iz udruženja Reintegracija, koje Sandžaklijama pomaže da lakše odu u Evropu i tamo ostanu. Ovdje posla i perspektive nema, ljudi idu tamo gdje posla ima. – Naš cilj je da pomognemo onima koji su odlučili da bolji život pronađu u Nemačkoj ili nekoj drugoj evropskoj zemlji, da ih na neki način pripremimo (svi prolaze kurs njemačkog jezika), a u nekim slučajevima, kad se radi o ponudi konkretnih poslova, pošaljemo direktno na radno mjesto. Niko više ne ide na slepo i ne traži azil. Postoji mnogo načina da se ode legalno i pošteno zaradi, a možda dobije i stalni posao – naglašava Mehmedović. Sandžaklije su solidarni i rodbinski vezani, pomažu jedni drugima. – Otišao sam prije godinu dana na studentsku praksu u Frankfurt, na građevini sam upoznao neke Tutince koji su mi omogućili da ovog leta legalno boravim i radim u Njemačkoj šest mjeseci. Ako se pokažem, možda ću i ostati, možda se ove jeseni neću ni vraćati da nastavim školovanje jer u Novom Pazaru, čak i ako završim Građevinski fakultet (sada sam na trećoj godini), nikada neću dobiti posao, niti ću doći do novca da pokrenem neki svoj biznis – priča nam, dok se sprema da uđe u autobus “Pejić-tursa” i otputuje u Nemačku, student Fehim Kurtanović. – Naši političari tobož žale što odlazimo, a ništa ne čine da ostanemo. Ubeđena sam i da žele da nas što više ode jer svako nekog ostavlja ovde i slaće mu novac. Da nije tih para, a mjesečno pristigne više od milion evra, Novi Pazar bi bio grad gladnih i već bi izbila neka pobuna – komentariše na stanici mlada slikarka, koja odlazi Švedsku s namjerom da tamo i ostane. Ona osam godina traži posao. Godinu dana je učila švedski i nada se da će u Malmeu moći da podučava djecu slikanju. Da li će se vratiti? – Neće. Žao mi je što djeca odlaze, ali u Njemačkoj je mnogo bolje. Možda ću se poželeti unuka, ali sam i srećna što su dvojica mojih sinova uspela da se izbore za stalni posao i boravak u okolini Berlina. Treći sin je ostao na Pešteru, gaji ovce, ali od toga nema hleba. I on razmišlja da sve rasproda i ode kod braće. Ako i on krene, idem i ja, čuvaću im djecu i kuhati ručak, pola Peštera je tako otišlo – priča Remzija Mašović iz okoline Sjenice. Zbog odlazaka u inostranstvo mnoga sela na Pešteru su prepolovljena, nekoliko ulica u novopazarskom naselju Selakovac potpuno je ispražnjeno, a broj đaka u lokalnoj školi je prepolovljen. Opusteo sjever Crne Gore Za razliku od Novopazaraca, Tutinaca i Sjeničaka, koji se trude da u Nemačku odu legalo, žitelji Rožaja, Bijelog Polja, Plava i drugih mjesta u crnogorskom dijelu Sandžaka pokušavaju da se kao azilanti domognu boravišnih papira i novčane pomoći. Od Nove godine, sa sjevera Crne Gore u Njemačku je otišlo nekoliko hiljada građana, mahom Bošnjaka. Neki su se vratili, a većina je još na čekanju. Ambasadorka Nemačke u Podgorici Gudrin Štajnaker tvrdi da će svi biti vraćeni, milom ili silom. Međutim, neki njemački gradovi, poput Goslera i Bravunšvajga, suočeni s iseljavanjem, obećavaju Rožajcima, Bijelopoljcima i Plavljanima da će ih zadržati. Izvor: vesti-online
Nastavak na SandzakPress.net...
