Izvor: Blic, 21.Dec.2011, 03:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Tenesi među nama
Puna dvorana Rimske dvorane u Biblioteci grada kad se prošle sedmice pričalo o američkom dramskom piscu Tenesiju Vilijamsu postakla me je da današnju kolumnu posvetim pozorišnicima koji nisu držali ruke u džepovima, već hrabro stavili na repertoar, pored Artura Milera, dramska dela ovoga više nego darovitog Južnjaka jezgrovitog jezika i živog dijaloga.
Zašto je bila potrebna posebna hrabrost da se 50-ih godina prošlog veka stave na repertoar Beogradskog dramskog pozorišta >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Vilijamsove drame „Staklena menažerija", „Mačka na usijanom limenom krovu" i „Silazak Orfeja"? Teško je novim generacijama shvatiti o čemu je reč.
Bila su to vremena kada je još vladala dogma socijalističkog realizma, a to znači obavezni optimizam uprkos Gulaga i Golih otoka. Ideali su bili radnici, seljaci i poštena inteligencija. Ljudi bez erotskih strasti, opredeljeni samo za rad sve do zanosa udarništva i njihovih prebačenih normi.
Šta će ideolozima takvom pogledu na svet umetnost dekadentne američke južnjakinje koje razdire strast prema mišićavom momku, ili hendikepirane usedelice čiji je jedni solipsistički svet životinjsko carstvo. A upravo to je žudela da vidi moja generacija kada je te decenije došla na studije u Beograd.
Nešto sasvim suprotno, što ima slatku privlačnost zabranjenog voća. I samim je tim za nas tu i tada bila zračak slobode. I upravo to su nam pružili odvažni nosioci duha BDP na Crvenom krstu Predrag Dinulović, Soja Jovanović, Minja Dedić, kao reditelji, uz glumce Ljiljanu Krstić, Tanju Lukijanovu, Radeta i Oliveru Marković, Vlastimira Stojiljkovića, Ljubu Tadića, Simu Janićijevića i Slobodana Perovića.
Otići na predstave na Crvenom krstu značilo je preći iz carstva sive nužnosti u jarke boje slobode.
