Izvor: Politika, 19.Jun.2013, 16:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
„Takav je samo kad se napije”
Pažnju zaokuplja podatak o nepostojanju zabeleženih događaja prethodnog nasilja u porodici
Kad je u pitanju postupanje policije u slučajevima gde je bilo evidentiranog nasilja, najpre treba istaći da je u većini odgovora izostao podatak o tome da li je učinilac evidentiran u kaznenoj evidenciji. Ipak, uvidom u dostavljene podatke može se uslovno zaključiti da je prva reakcija policije na prijavljeno nasilje razgovor sa učiniocem i žrtvom i pisano ili usmeno upozorenje. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << U slučaju donošenja odluke o podnošenju krivične prijave uočava se naglašavanje ponašanja žrtve, tj. odbijanje potpisivanja krivične prijave, „jer smatra da je nasilniku potrebno lečenje, pošto je takav samo kad se napije“. Takođe, treba ukazati da nakon prvog izlaska na teren i obavljenog razgovora sa učiniocem i žrtvom, prođe po nekoliko nedelja, meseci, pa čak i godina, dok se ne sastavi krivična prijava. Za to vreme izostaju druge mere koje stoje na raspolaganju – pre svega zaštitne mere predviđene Zakonom o prekršajima. Ni u jednom od navedenih slučajeva nisu pokrenuti prekršajni postupci protiv lica nasilnih u porodici.
Ipak, najveću pažnju zaokuplja podatak o nepostojanju zabeleženih događaja prethodnog nasilja u porodici. Pored ličnih faktora, kao što su osećaj sramote ili stida, strah od reakcije nasilnika nakon prijavljivanja, neka od mogućih objašnjenja malog broja prijavljenog prethodnog nasilja mogu se odnositi na način prikupljanja i beleženja podataka o nasilju u porodici. Naime, prema jednom nedavno sprovedenom istraživanju, čije rezultate potvrđuje i ova analiza, uočeno je da patrola koja je izašla na teren usmeno obaveštava vođu sektora ili javnog tužioca o slučaju, kao i da je moguće da policija više puta izlazi na teren ali da se ne preduzimaju nikakve druge radnje sem upozorenja učinioca. Zabrinjava i podatak o broju odbačenih prijava za nasilje u porodici u 2011. godini – 1.271, ili 35,8 odsto od ukupno prijavljenih dela (3.550) – koji može ukazivati na mnogobrojne razloge i nedostatak jasnih i standardizovanih pokazatelja nasilja u porodici.
Na ovakav zaključak upućuje i podatak (iz ovog istraživanja) da na teritoriji jednog okruga na kojoj su se dogodila četiri ubistva žena u porodici u toku 2011., ni centri za socijalni rad, niti policija nisu imali nijednu od ovih porodica na evidenciji.
Kad je reč o postupanju policije nakon saznanja za ubistvo žene u porodici, uobičajeni odgovori policije bili su da se svakodnevno ili redovno održavaju sastanci na kojima se analiziraju postupci policijskih službenika. Ipak, u slučajevima u kojima je bilo identifikovano prethodno nasilje, navodi se da je procena adekvatnosti i efikasnosti preduzetih radnji izvršena i na kolegijumu načelnika odeljenja kriminalističke policije i na kolegijumu načelnika policijske uprave u jednom slučaju, kao i da je tužilac samoinicijativno analizirao rad uprava (u dva slučaja). U nekim odgovorima navodi se da nije bilo prigovora od strane oštećenih lica kao osnova za dodatnu analizu i procenu rada.
Centri za socijalni rad uglavnom su na isti način odgovarali na pitanja o analizi postupanja i eventualnoj promeni načina rada. U jednom slučaju porodica je bila na evidenciji zbog višestrukog i kontinuiranog nasilja. Nakon analize postupanja, zaključak centra je glasio da je prilikom prijavljivanja nasilja potrebno ne samo ostvariti kontakt sa žrtvom i nasilnikom, već i proceniti rizik za ostale članove porodice. Ovo je ujedno i jedina preporuka koju su nakon izvršenog zločina formulisali centri za socijalni rad.
Utisak je da ni policija ni centri za socijalni rad ne vide svoje dominantne nadležnosti, ulogu i značaj u preventivnom radu. U najvećem broju slučajeva u kojima nije bilo evidentiranog nasilja, institucije nisu procenjivale svoje aktivnosti, odnosno eventualne propuste. U slučajevima kada je porodica bila na evidenciji, uglavnom su izostajale posete, odnosno provere prikupljanjem obaveštenja o eventualnim novim incidentima nakon prvog prijavljenog nasilja. U postojećem zakonskom okviru, policija i centri za socijalni rad imaju veliki potencijal preventivnog delovanja, koji bi trebalo institucionalno, odnosno na širem društvenom planu iskoristiti.
Magistar,oblast ženskih ljudskih prava
Marija Lukić
objavljeno: 19.06.2013.
.jpg)
