Izvor: Blic, 16.Okt.2011, 03:55 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Svrha tutnjave
Ni najgorljivije pristalice prethodnog režima ne mogu poreći činjenicu da su uoči petog oktobra po ovdašnjim trgovima i ulicama u znak protesta i otpora mjesecima za večernjih šetnji lupali silni lonci i druge šerpe. Demonstracije su nesumnjivo bile masovne kao i očekivanja, odnosno nade koje su njihovi učesnici gajili. Deset godina, koliko je otada prošlo, sasvim je dovoljno da se sačini neka vrsta rezimea, te su mnogi komentatori to već učinili.
Brojne analize se >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << u većini slažu u ocjeni da su nekadašnja očekivanja i nade protagonista protesta uveliko iznevjerene. Kako se ukupna (prvenstveno ekonomska) situacija u zemlji pogoršava raste i broj razočaranih, onih što govore kako se zbog ovakve sadašnjice nikad ne bi izlagali opasnosti. Ali naravno, sad je kasno za kajanje, a ni šerpe više nisu kao što su nekad bile.
Istorija, kao što znamo, ima ponekad običaj da se ponavlja, pa se nešto slično i ovdje dogodilo, jer se desetak godina ranije sa sličnim poletom polazilo u ratove iz kojih su se nakon nekoliko neuspješnih godina takođe mnogi vratili što mrtvi, što ranjeni i svakako razočarani. No, to svejedno nije najveća sličnost.
Ono što na apsurdan način povezuje razočaranje, tzv. ratne opcije sa sličnim žalosnim raspoloženjem nekadašnjih pištaljki jest činjenica da su i u prvom i u drugom slučaju malobrojni maheri iskoristili opštu nesreću i upravo u takvom metežu došli do onog legendarnog prvog miliona kojemu se kasnije ni na koji način ne može otkriti izvor ni porijeklo. U buci su se obavljale tihe stvari.
Kako danas razlikovati onog koji se u ona vremena angažovao zbog ideala od onog drugog što je u sve ušao isključivo iz interesa? Ako zanemarimo nesretnike što su ostali bez glave, ostali se mogu jednostavno prepoznati, tj. razlikovati. Svi koji su iz ratova (ili šetnji sa šerpom u ruci) izašli bogatiji no što su bili prije toga svakako nisu stradalnici, ali jesu dobitnici u opštoj katastrofi.
