Izvor: Nezavisne Novine, 30.Dec.2016, 08:35   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Svi učestvujemo u teatru apsurda zvanom BiH

Otuđenje je najteža bolest od koje danas pati čovječanstvo. Ljudima su srca hladna, ohlađena do kraja, gotovo do smrti. Nema komunikacije među ljudima, stvarne komunikacije, već samo privid, slinava korektnost i laž, kao vrhovno bogatstvo... Laž kao vrhovno božanstvo, riječi su Nikole - Kolje Pejakovića izrečene povodom predstave "Zoološka priča".

Ovaj komad jednog od najvećih dramskih pisaca američke književnosti, napisan krajem pedesetih godina prošlog vijeka >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << u tradiciji francuskog teatra apsurda, Pejaković postavlja na scenu "Petar Kočić", odnosno popularnu malu scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS). Premijera je zakazana za 31. decembar s početkom u 20.30, uloge Džerija i Pitera igraće Aleksandar Stojković Piksi i Željko Stjepanović, a šta će u ovoj duo drami, kako ju je izvorno napisao nedavno preminuli Olbi, raditi glumci Sofija Medojević, Branka Maksimović i Sergej Milić ostaje nam da vidimo. O Olbijevoj "Zoološkoj priči" i kako je vidi u današnjem društvu, Nikola - Kolja Pejaković u kratkom intervuu pričao je za "Nezavisne".

NN: Da li novogodišnja premijera "Zoološke priče" Edvarda Olbija u NP RS znači to da baš u godini njegove smrti želite odati počast ovom velikom dramskom piscu i koliko je upravo on uticao na Vaše stvaralaštvo?

Pejaković: Moram da priznam da je odluka da radimo Olbija pala upravo iz ta dva razloga, da mu odamo počast i da se još jednom susretnem sa "Zoološkom pričom", koju sam radio na trećoj godini režije, i da, ovaj put, u nju utkam neke nove ideje i priče; probleme koji mi sad zaokupljaju misli. Olbi je, kao i svaki veliki dramski pisac, uvijek aktuelan i važan za pozorište.

NN: Olbijev tekst ima za temu preispitivanje slobode u savremenom društvu. Da li je naše društvo više ili manje slobodno od ostalih u Evropi i svijetu?

Pejaković: Naše društvo liči na neko društvo trećeg svijeta: zavisno od tuđih kredita, bez sopstvene proizvodnje i ciljeva, izmanipulisano lažnim idejama i na rubu sloma. Jedino što imamo su vjera, jezik i nacionalni identitet, ali i to se polako gubi, satjerani smo u geto; kao neka indijanska plemena, gazimo po onome što vrijedi i prodajemo se za flašu lošeg viskija i šarene stakliće.

NN: Povodom ove predstave rekli ste da je otuđenje najteža bolest od koje danas pati čovječanstvo. Otuđenje pored društvenih mreža - ne zvuči li nam stvarnost apsurdnija od teatra apsurda?

Pejaković: Pozorište je uvijek bilo istinitije od života, umjetnost je uvijek snažnija od svakodnevice. Apsurd i jeste sublimacija i tačan opis stvarnosti. Pogledajte, potkupljiva i porozna većina vlada nad pametnijom i boljom manjinom, glupost nad pameću, diletanti i neznalice uče djecu da postanu stručnjaci, političari se kunu u poštenje, a jedna država koju su projektovali da propadne, da ne funkcioniše, proglašava se svetom kravom i svi učestvujemo u teatru apsurda koji se zove BiH. U stvari, niko neće da kaže da smo mi pod okupacijom, da smo anektirani od stranih banaka i kapitala, da smo mala provincija koja služi za kravava potkusurivanja, kad za to dođe vrijeme.

Nastavak na Nezavisne Novine...