Izvor: Politika, 02.Dec.2006, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sveprisutni Brat

Veliki brat je, kako ga je zamislio Džordž Orvel, ono sveprisutno oko koje u svakom trenutku kontroliše svaki potez svojih podanika. Međutim, izgleda da mu je pojavom istoimenog rijaliti šoua odgovoreno istom merom.

Veliki broj gledalaca, u mnogim zemljama sveta, spremno provodi sate i sate posmatrajući događaje u kući Velikog brata.

Ovaj televizijski šou je svakako postao jedan značajan fenomen da mu vredi posvetiti pažnju. Čak i pre samog početka emitovanja u >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << našoj zemlji s jedne strane postojala je vrlo napadna medijska kampanja koja je reklamirala ovaj šou, a sa druge strane mogli su se čuti glasovi da je to nešto što ima nesumnjive negativne posledice: od neetičkog ophođenja prema učesnicima programa, do prenošenja loših uzora ponašanja na gledaoce.

U vezi prvog, treba reći da su svi izabrani ukućani punoletne osobe, kojima su na veoma jasan način predočene sve predispozicije, i to šta ih čeka i ono što bi mogli da dobiju. I oni su nakon razumevanja tih elemenata voljno prihvatili da budu učesnici. U mnogim drugim slučajevima u našem svakodnevnom životu ljudi imaju mnogo manju mogućnost izbora te bi trebalo više brinuti za njih nego za one koji su privremeno stavili deo svoje privatnosti na uvid drugima, očekujući pri tom da barem postanu poznati, ako ne i prave zvezde, a i nadajući se, za naše uslove, zavidnoj novčanoj nagradi.

No, pogledajmo drugu kritiku. Ona može da bude osnovana. Ali to uopšte ne mora da bude, čak štaviše, iz ovog šou programa bi se možda moglo ponešto i naučiti. Isto kao što knjige ili internet ili televizija mogu da prenose i štetne ali i korisne ideje.

Situacija koju imamo u Velikom bratu jeste situacija socijalne interakcije, dakle odnosa između osoba u relativno dugom vremenskom periodu i u nizu različitih situacija. Posmatrajući te odnose i njihove aktere možemo i saznati nešto o ljudskim vrlinama i ljudskim slabostima, o tome koliko poverenja možemo imati u neke ljude, o tome da se ljudi međusobno razlikuju po mnogo čemu itd. Dakle, to je jedna prava socijalna laboratorija koja nam može pokazati mnogo šta.

A situacije u koje akteri ulaze su nekako zgusnutije nego u realnom životu, te izgleda kao da je proteklo više vremena. Zato je jedna od osnovnih svesnih ili nesvesnih motivacija za posmatranje ovog šoua, posebno kod mlađih gledalaca koji su u periodu odrastanja, upravo u tome da izoštrimo svoju sopstvenu socijalnu kompetenciju, da saznamo nešto o ponašanju ljudi, što bismo mogli da primenimo i na naše prijatelje, da poboljšamo sopstvenu socijalnu inteligenciju i da imamo uspešniju komunikaciju sa drugima.

U našem Big Brother-u mogli smo videti kako ne znači da niste u pravu čak i ako se svi okome na vas govoreći vam da ste loši, da se može biti po svim kriterijumima najbolji, iako su oni oko vas (pa zbog tog pritiska i vi sami) iskreno ubeđeni da ste najgori – kao što je bio slučaj na počeku sa Mikijem. Naravno, obrnut slučaj je, na žalost, češći, da ne možete ubeđenim veličinama da dokažete da imaju vrlo malo kvaliteta.

Kada bismo gledali malo slobodnije, mogli bismo oformiti i sliku čitavog našeg društva u kome gramzivci i hvalisavci moraju da vode glavnu reč.

Kao na dlanu videlo se i da naše društvo nije baš najtolerantnije prema mnogim grupama, uzmimo samo kao očit primer negativan odnos prema starijim osobama koje su bile ili su još uvek u Kući.

Ona kritika o lošem uticaju dobija potpuni smisao ako bi i oni ukućani koji su očigledno pokvareni, razmaženi, lenji, bezobzirni, neuviđavni, i koje karakterišu mnoge druge loše ljudske osobine, bili tretirani kao nedodirljivi i ne bi bili kritikovani. I njima samima bilo bi u interesu da postanu svesni svojih loših strana i pokušaju da ih poprave pre nego da celog života ostanu veoma loši ljudi, a pri tom da smatraju da su iznad drugih samo zato što sticajem okolnosti, a ne svojim zaslugama, imaju neka materijalna dobra koja drugi nemaju.

Konačno, koliki značaj se u našem društvu pridaje nacionalnom i nacionalističkom vidimo po tome što je jedan od ukućana koji je dugo procenjivan od gledalaca u svim anketama kao loš, bezobziran, lenj i slično, odjednom popravio svoj "rejting" nakon pevanja samo jedne nacionalističke pesme.

Socijalni psiholog, docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu

Nebojša Petrović

[objavljeno: 02.12.2006.]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.