Izvor: IstocnoSarajevo.net, 24.Dec.2010, 01:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sve o ljubavi

Emocije se ne mogu objasniti, ali im treba naći pravo ime. Ljubavna veza je nešto više od ljubavi i zabluda je misliti da je ljubav dovoljna. Za nekoga se rađa iz strasti, za nekoga iz prijateljstva, za nekoga već posle slučajnog susreta na ulici... Jedni vjeruju da može da bude vječna, a drugi da ima "rok trajanja". 

Ljubav je vjerovatno jedina riječ, odnosno stanje, koja nema naučno objašnjenje, ali ima toliko mnogo različitih pjesničkih i umjetničkih viđenja koja >> Pročitaj celu vest na sajtu IstocnoSarajevo.net << se mogu primjeniti, ali samo onda kada smo je doživjeli. Mnogi tvrde da je najljepša kada se tek rađa, neki da najduže traje onda kada je bar malo obavijena misterijom zbog toga što samo tada pruža šansu da se nadamo novom uzbuđenju.

Ipak, da bismo ljubav razumjeli i doživjeli na pravi način, potrebno je razdvojiti sve što ljubav jeste od onoga što ona nije. Nešto više upravo na ovu temu rekao je za "Život plus" dr Zoran Milivojević, psihijatar i psihoterapeut.

"Danas je uobičajeno da ljudi očekuju da pronađu nekoga ko im se sviđa, da se u njega zaljube, da posle nekoliko godina snažne zaljubljenosti dođe smirenje u vidu jedne duboke ljubavi. Nažalost, ovaj scenario mnogo rijeđe se ostvaruje nego što to mi mislimo. 

Umjesto u ljubav, zaljubljenost vodi najčešće u razočaranje. I upravo riječ razočaranje ukazuje da je prethodno postojao nerealan odnos prema drugoj osobi, da je ona bila idealizovana, dakle obožavana. Korijen riječi razočaranje je riječ 'čar', ili glagol 'čaranje' koji označava magijski postupak kojim se kod neke osobe izaziva stanje izmijenjene svijesti, opijenosti. 

Prema tome 'biti razočaran' znači da ste konačno sagledali stvari onakvim kakve one zaista jesu u stvarnosti, ali, takođe, znači da vam se te stvari ne sviđaju. Sjetite se samo koliko ste puta bili zaljubljeni i koliko puta je iz toga proizašla kvalitetna ljubavna veza koja još uvijek traje. 

Drugim riječima mi smo zaboravili kako počinje ljubav. Za nas je put za izbor partnera to kako se osjećamo - ako neka osoba kod nas izaziva prijatnost, ako nam se sviđa seksualno, erotično, ili se na neki drugi način pored nje osjećamo posebno prijatno, onda vjerujemo da je ona za nas. Ono što ne znamo to je da emocije nisu dovoljne, one jesu nužan dio izbora, ali su i varljive."
Ljubav, zaljubljenost, ljubomora - u čemu je razlika:

"Ljubavna veza je nešto što je više od ljubavi. Ljudi često misle da je ljubav dovoljna, ali to je zabluda. Ljubav je neophodna, ali nije dovoljna.

Da bi se dvoje ljudi slagalo u vezi ili braku potrebno je da imaju dovoljno slične predstave o zajedničkom životu. Ako tu postoje razlike, oni će se stalno boriti kako bi jedno drugo 'utjeralo' u vlastite predstave. A ta borba destabilizuje vezu, čini je nestabilnom, vodi do čestih prekida ili do raskida, prevara i slično. 

Bitno je naglasiti da se ljubavna veza sastoji iz dvije stvari - iz ljubavi i iz veze. I kada birate partnera nije dovoljno samo da ga volite, već i da procijenite da li bi mogao da se uklopi u vašu viziju zajedničkog života. A da biste to znali, potrebno je da imate svijest o tome šta želite, kakvu vezu želite da imate, u kakvoj vezi mislite da biste bili srećni. 

Dakle, potrebno je uskladiti srce i mozak. Mnogi misle da nije u redu misliti, odnosno koristiti mozak kada je u pitanju ljubav, da je to proračunato i nemoralno. Naprotiv, bez koordinacije nema uspjeha. 

To vam je kao snimanje filma - prvo je potreban scenario, a tek onda se u skladu sa tim scenarijom traži glavni glumac ili glumica. Nisu svi glumci dobri za glavnu ulogu u određenom filmu", kaže dr Zoran Milivojević.
Postoji li "hemija" i može li se od ljubavi razboljeti:

Doktor objašnjava da se pod "hemijom" obično podrazumijeva snažna erotična privlačnost, a nekada i zaljubljenost. 

"Ljudi nekada kažu da im se neko sviđa, ali da nema hemije. To, u stvari, znači da drugu osobu ne smatraju erotski privlačnom. Međutim, ni seksualna privlačnost, ni zaljubljenost, nisu isto što i ljubav. Ljubav je osjećanje zasnovano na emocionalnom vezivanju za određenu osobu. 

Kada neku osobu zavolimo, ona nam postaje emocionalno važna. U tom smislu ima raznih vrsta ljubavi - prema djeci, roditeljima, rođacima, prijateljima i, naravno, prema partneru koga smo izabrali i za koga smo se vezali.

Mislim da niko ne može biti bolestan od ljubavi, ali može od zaljubljenosti, od neuzvraćene zaljubljenosti, od ljubomore koja nije ništa drugo do ljubav koja mori. A to je dvosmisleno - ili mori osobu koja voli ili mori, odnosno ubija nekoga.

Ljudi koji snažno trpe zbog neuzvraćene ljubavi, odbačenosti, prevare i slično, spremni su na destrukciju. Često je nesrećna „ljubav“ razlog za samoubistvo ili za ubistvo. Ljudi koji sebe preziru, ili čak mrze smatraju da će ih voljena osoba izliječiti, što je uvod u patološku ljubav. 

Ljubav prema sebi je protivteg ljubavi prema drugome. Ljudi koji vole sebe, a vole i drugoga imaju zdrav odnos ljubavi."
Šta ljubav jeste, a šta nije:

"Ako nekoga zanima šta jeste ljubav neka gleda filmove o primitivnim plemenima. Tamo će vidjeti ljubav u svom čistom obliku, prije nego što ju je kultura deformisala, emocionalnu vezanost jedne osobe za drugu. 

Kroz ljubav nam drugi ljudi postaju emocionalno važni i nastaju novi kvaliteti odnosa kao što su pripadnost, bliskost... Kada ne bi bilo ljubavi ljudi bi bili veoma otuđeni jedni od drugih i veoma sami. I zato ljubav nema alternativu", objašnjava dr Milivojević.

A šta ljubav nije?

"Sve ono što smo pod uticajem različitih kulturnih mitova strpali u ljubav. Neki u ljubavi vide najjaču silu koja pobjeđuje bolest, nepravdu i druge nesreće. Za neke je ljubav tragedija, nešto što mora da boli da bi bilo pravo. Za druge je to stalna okupiranost partnerom, stalna zaljubljenost, leptirići u stomaku, stanje ekstaze i sreće. Za neke je ljubav isto što i seks koji onda mora biti fantastičan. 

Dok je za neke nešto što ne smije biti uprljano seksom. Mnogobrojne su predstave o ljubavi koje u nju unose sadržaje koji je deformišu. Ali glavno je da li ljudi mogu da ostvare ove predstave u stvarnom životu, da žive takvu ljubav. Uglavnom ne mogu, odnosno mogu samo kratkotrajno. 

Iz zaljubljenosti ne nastaje ljubav. Iako se ljubav i zaljubljenost slično osjećaju, znanje o emocijama, emocionalna pismenost nam pomaže da ova osjećanja razlikujemo. Kao što iz jabuka ne mogu nastati kruške, tako ni iz zaljubljenosti ne može nastati ljubav.

Ljubav je trajno osjećanje za razliku od osećanja zaljubljenosti koje je po svojoj definiciji prolazno. Kada prestane idealizovanje druge osobe, osoba se razljubi, odnosno razočara. A ljubav je takav odnos, stanje, kada vidimo drugoga kakav zaista jeste i to nam se sviđa. Želimo da budemo sa tom osobom, želimo je u svom društvu, seksualno nas uzbuđuje. 

Tačno je da se ljudi mijenjaju, ali taj proces je veoma spor, što ljubavi daje trajnost i stabilnost. Naravno, veze prolaze kroz različite faze, nekada se partneri pomalo udalje, nekada se približe. Tu su i treći ljudi koji se pojavljuju kao iskušenja, kao izazovi. 

Ono što ljude održava zajedno nije sama ljubav, već i volja, odluka da će ostati skupa, da neće eksperimentisati sa nekim trećim. Kada dođu djeca, mnogi ostaju u zajednici zbog djece u jednom polurazočaranom stanju, koje je sasvim različito od početne fascinacije.

Zato je potrebno da naučimo da biramo partnere ne samo kroz prijatnost koju oni kod nas pobuđuju, već i na druge načine, jer za dobru ljubavnu vezu sama ljubav, ili sam seks nisu dovoljni."
Kako vole muškarci, a kako žene:

"Muškarci", kaže dr Milivojević, "zbog testosterona, pokazuju veću seksualnost od žena, dok su žene više romantične. Ali, generalno, postoji trend koji nije dobar, a to je da ljude više zanima kako se oni sami osjećaju, kako ih drugi voli, a ne kako oni vole druge. I muškarci i žene su sve više egoistični, narcisoidni. Mnogo im je važnije da su voljeni nego da oni vole druge.

Zabluda je što očekujemo da će nas ljubav usrećiti. I zato mnogi u ljubavi vide smisao života, nešto što će donijeti konstantno zadovoljstvo i sreću u životu. Na taj način je ljubav postala životni cilj, umjesto da bude sredstvo u našim životima. 

Razlog za to su predstave u kojima se idealizuje ljubav. U početku su knjige, ljubavni romani, odakle i dolazi izraz „kao u romanu“, odnosno romantična ljubav.

Romantizam nam je, takođe, nametnuo uvjerenje da su sve velike ljubavi nesrećne. Ali, obećanje sreće kroz ljubav je donio film. I mi se hipnotišemo različitim predstavama o srećnoj ljubavi. I zato ljudi očekuju da u svojim životima ostvare iste one scenarije srećne ljubavi koje su vidjeli na filmu, koje su upili u svoju psihu. Ali, život nije film.

Zbog toga ovakvi pokušaji završavaju se nesrećno. I to je glavni razlog za krizu braka, a i ljubavi na zapadu. Sve je više onih koji ne uspjevaju da pronađu 'pravog', ili 'pravu', tako da ostaju sami, ne želeći da rađaju djecu u nekom kompromisu. 

Od kada je brak postao zasnovan na zaljubljivanju, on je ušao u krizu. Posljedica svega je da je na zapadu sve manje djece. I tu se vidi da je ovaj model zasnovan na mitu o ljubavi koja usrećuje biološki neuspješan. Veći dio planete, čitav istok, i jug, žive na način na koji mi gledamo sa prezirom kao zaostao i patrijarhalan. Ali taj model je i dalje superioran, tamo se rađaju djeca, tamo nastaju budući stanovnici planete".
 
Izvor:Mondo

Nastavak na IstocnoSarajevo.net...