Izvor: Politika, 24.Apr.2010, 23:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sunce kakvo niste videli
Sunce kakvo ranije nismo videli, uzbuđeno su objavili naučnici, iako su tek pristigli prvi snimci. Nacionalna vazduhoplovna i svemirska agencija (NASA) očigledno vapije za podrškom javnosti koja bi, kako je to uobičajeno, urodila većim novčanim ulaganjima.
Šta je to novo otkrila kosmička skalamerija neobičnog imena – „osmatračnica Sunčevog >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << kretanja” (SDO) – poslata da na bezbednoj udaljenosti obleće oko naše zvezde?
Suviše je rano ocenjivati domete poduhvata nazvanog „Živeti sa zvezdom”, koji je otpočeo 11. februara slanjem letelice iz Kejp Kanaverala na višegodišnje svemirsko putešestvije (5–10 godina). Glavni zadatak jeste da se bolje prouči neraskidiva veza koja milijardama godina povezuje Sunce i Zemlju (trebalo bi oko milion naših planeta da ga ispuni). Maltene sve što postoji na plavo-zelenoj planeti posledica je dugotrajnog izlaganja elektromagnetnom zračenju matične zvezde. („Verujem da je i puka vlat trave tvorevina zvezda”, pevao je slavni američki pesnik Volt Vitmen.)
Iz najbliže svemirske „čarobne peći” nevidljivi atomi nam donose i život i smrt. Ukoliko smo zaštićeni, kao što jesmo vazdušnim plaštom (atmosfera), deluju blagotvorno; u protivnom sve živo uništavaju. Svako od nas je doslovno živi spomenik davno umrlim zvezdama.
Tri osmatračke sprave na dotičnom satelitu neprekidno će snimati Sunčevo magnetno polje, čiji se obrazac ispoljavanja nikada dva puta ne ponovi. Već su prvi pristigli pokazatelji nagovestili da majušne promene, izazvane smanjenjem „sunčevih pega”, imaju veliki uticaj na komešanja u gornjoj Sunčevoj atmosferi (heliosfera), koja seže više miliona kilometara u kosmički prostor. Istovremeno će nadgledati nekoliko talasnih dužina sunčeve svetlosti.
Iz toga će istraživači pokušati da odgonetnu šta se zbiva u utrobi zvezde, a naročito kako nastaju čuveni „sunčevi vetrovi”, iznenadnih izliva visokoenergetskih čestica, koji često uzrokuju smetnje i pometnje na Zemlji.
Oštrina slika desetostruko nadmašuje prikaze televizije visoke definicije (HD). Istovremeno će pristizati ogromna reka podataka (150 miliona bitova u sekundi), kao da ste poslali pola miliona pesama svakog dana. Ukoliko se to sabere, premašiće 50 puta priliv iz ma kojeg programa do sada pod okriljem NASA!
Godinama su astrofizičari posmatrali uzdizanje talasa vrele plazme na površini, a potom se dvoumili objašnjavajući pojavu. Uglavnom bi ih pokolebale same razmere: izlivi su svojom visinom uveliko premašivali prečnik Zemlje izbijajući iz samog središta kružnih vrtloga koji su u obimu dostizali milione kilometara!
Najsumnjičaviji su govorili da je to, u stvari, senka ili opažajna obmana izazvana satelitom, a ne stvarni talas. Nagađanjima je, očigledno, došao kraj.
Fizičko poreklo talasa potkrepljeno je filmom na kojem se vidi kako se sudaraju i razbijaju, što je poslužilo za prikupljanje podataka iz nižih slojeva heliosfere koji su nedostupni na drugi način. Za sada je sasvim izvesno da će nova saznanja u vezi sa „sunčevim cunamijem” doprineti boljem predviđanju vremenskih prilika u svemiru. Određivanje mesta buduće erupcije olakšaće da se najave olujna zračenja koja su se ustremila ka Zemlji.
Sunčeva „beskonačna traka” koja raznosi džinovske kovitlace visokonaelektrisanih gasova uveliko je pokrenuta. (Na maltene isti način se morske struje prelivaju iz jednog u drugi okean.) Najjače oluje zahvatiće Zemlju 2010–2011, iako ih pojedinci najavljuju godinu kasnije (2012).
„Upravo zvezde,
Zvezde iznad nas svima su nam vladari” (Vilijam Šekspir).
Stanko Stojiljković
[objavljeno: 25/04/2010]






