Izvor: Nezavisne Novine, 08.Dec.2015, 11:26   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stupar-Trifunović za NEZAVISNE: Žene lako odustaju od sebe

BANJALUKA - Definisati uspješnu ženu značilo bi osujetiti i isključiti sve one koje se ne bi mogle prepoznati u toj definiciji. Jer, svi ljudi su uspješni. Preživjeli ste dan, uspješni ste. Rodili ste se, bili ste najuspješniji u toj prvoj životnoj utrci, tako počinje razgovor za "Nezavisne" i "Oslobođenje" Tanja Stupar-Trifunović, književnica.

Baš svako od nas baštini svoje male uspjehe i neuspjehe, dodaje ona, i pristati na savremeni stereotip uspjeha značilo bi >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << izgubiti dušu.

"Još kao dijete u školi nisam voljela definicije i poslije sam razumjela taj urođeni dječji otpor prema definicijama jer su one jedna vrsta nasilja", dodaje Tanja.

Ona je, međutim, jedna od najuspješnijih književnica mlađe generacije u BiH. Autorka zbirki poezije "Kuća od slova", "Uspostavljanje ravnoteže", "O čemu misle varvari dok doručkuju", romana "Satovi u majčinoj sobi", dobitnica priznanja za svoj rad, nominovana je i za godišnju nagradu NIN-a.

Govoreći o položaju književnica u BiH, u kontekstu uspjeha, Tanja kaže da se pisac ne može mjeriti opšteprihvaćenim i uobičajenim mjerilima uspjeha.

"Kada te parametre stavite u sferu književnosti, dobijete katastrofu. Problem savremenog društva je nemanje osjećaja za nijanse i pokušaj da se na sve obuče isti 'mantil' uspjeha, poželjnog, prihvatljivog. Tako smo svjedoci danas kako se i književnost pokušava prepeglati, prepakovati, našminkati i ponuditi kao neki ugodan proizvod. No, to nije tako", ističe ona.

Jer, kako dodaje, književnost nije zabava. I ponajmanje je ugodna.

"Ona prava je uvijek bila uznemiravajuća, tjerala vas na preispitivanje, dirala u dušu, tresla temelje vašeg bića, tjerala vas da mislite i tragate. Ako nema tog subverzivnog elementa koji vas podbada iznutra, ako vas uspavljuje i uljuljkava u vašoj samodopadnosti, onda to i nije književnost. Da, kroz život se može dobro proći i bez nje. Možete li zamisliti kako čitate Kafku radi razonode ili da prekratite vrijeme", objašnjava književnica.

Paradoks je, dodaje, što pisci nisu uspješni i ne mogu biti na način na koji mi doživljavamo uspjeh.

"Oni nas ne uče kako uspjeti u životu. To je pitanje self help literature. Pisci nas uče o životu koji nije jednostran i mogli bismo reći da su oni neka vrsta luzera pobjednika, neko ko uspijeva iz duboko bolnog osjećaja života i postojanja izvući 'profit' u vidu nezaboravnih i trajnih jezičkih darova koji njih same nerijetko skupo koštaju jer smo upućeni u njihove biografije koje često svjedoče kakve zamke sa sobom nosi ovaj 'zanat'. Zato je zaista teško govoriti o nekakvom uspjehu i srazmjeravati ga iz ovog svakodnevnog konteksta. Ako tome pridodamo žene književnice u BiH, stvarno dođemo u ćorsokak, slijepu ulicu svih putanja priče o ženama književnicama i nekakvom iluzornom uspjehu u profesionalnom smislu. Nema ga. Uspjeh u BiH je biti živ i preživjeti mjesec za mjesecom od plate", ističe književnica.

Bavljenje književnošću je kao rad u rudniku, dodaje, cijeli život u blatu i kamenju da bi se tu i tamo iščeprkalo i nešto dragocjeno.

"Ko misli da može da mimoiđe ovo rudarsko okno prljavštine i muke i zamišlja sebe kako utopljen kucka za tastaturom i iz njega samo iskaču genijalne misli vrlo brzo će završiti u crnoj rupi besmislica i bez nade da išta iščeprka otud. Istina je  i da se besmislice danas daju upakovati i prodati. Ali one nisu književnost",  tvrdi Tanja.

Njena vodilja kroz književnost je nužnost. Ništa drugo, kaže, nužnost pisanja.

"Žene su u našem patrijarhalnom društvu naučile da vode brigu o drugima. Drugi su centar, a one su periferija. Samim tim njihova ličnost i njihove potrebe, težnje, mogućnosti za razvojem su bile zauzdane i potčinjene 'opštem' dobru kreiranom prema aršinima patrijarhalne zajednice. Onom ko dolazi iz podređenog položaja treba vremena da razvije drugačiju svijest koja je kod žena tu i tamo prosijavala i nije se na nju baš blagonaklono gledalo", govori naša sagovornica.

Zbog toga su i danas žene  češće nego muškarci žrtve stereotipa i predrasuda i mnogo je više nekad suptilnih, a nekad i brutalnih uputa o tome kakva bi žena trebalo da bude, kako se treba ponašati ili govoriti da bi bila prihvaćena.

"Podilaženje slici poželjnog djeluje razorno na konstituisanje ličnosti kod žene, ali svi znamo koliko je jak strah od odbačenosti, a prečesto se igra baš na tu kartu. Tako žene lako odustaju od sebe i do iznemoglosti igraju poželjne uloge majke, žene, supruge, a sada još nabrzaka dobiju i etiketu 'uspješne u karijeri'. Mnoštvo uloga nametnuto namjesto nekad dominantne majčinske ne znači i da su se žene automatski za nešto izborile. Često je upravo tu zamka. Ženama ne treba umnožavanje uloga na uštrb njihovog iskonskog bića. Ne treba pristati na uloge i podvale. Uloge su kapitalistički izum. Nove uloge i moć u službi kapitala nemaju baš puno veze sa stvarnom emancipacijom žena. Rekla bih da i žene i muškarci ovako samo klize u dublje ropstvo. Nipošto ne treba pobrkati ili zamijeniti uloge i ličnost, a čini mi se da se to prečesto radi", objašnjava ona.

Kada govorimo o književnosti, život se preslikava u nju i žene su u našoj književnosti teška periferija.

"Kanonski je sačuvano daleko manje ženskih književnih glasova nego muških. Za početak bi bilo dobro da prestanemo oduzimati stvarnosti autentične ženske glasove i obogatimo je i za život žene koji nije ništa manje interesantan za književnost jer iskustvo življenja je jednako nadahnjujuće za oba pola, a razlike ga upravo i čine dinamičnijim, uzbudljivijim, smislenijim i mogućim. Ako je žena u stanju poroditi život, mislim da je to sasvim dobar simbolički osnov i za istrajavanje u svijetu književnih boli, muka i porađanja i da njeno biće književnosti može ponuditi jednu nesvakidašnju, drugačiju, suštinsku ljepotu riječi. Staru koliko i svijet, a opet novu", zaključuje naša sagovornica.

Majčinstvo

Majčinstvo nosi sa sobom jednu drugačiju vrstu ostvarenosti koja proizlazi iz odnosa majke i djeteta, kaže ona, ali žene ne bi dijelila na majke i one koje to nisu.

"Žene koje nisu majke takođe mogu gajiti majčinska osjećanja prema djeci, bliskim ljudima. Mogu se majčinski i njegujuće odnositi prema svijetu. Rekla bih da majčinsko osjećanje svijeta nadilazi fizičko majčinstvo. I da nam pomalo nedostaje taj osjećaj, ta majčinska briga o svijetu koja ne bi dopuštala ovoliku agresiju, mržnju i destrukciju", napominje književnica.

Projekat

"Nezavisne novine" i "Oslobođenje" u okviru projekta "Poslovne žene kao liderke i uzor u Bosni i Hercegovini" predstavljaju  javnosti profile uspješnih žena na svim poljima.

Kroz razgovore s njima upoznajemo javnost o njihovim motivima zašto se bave time čime se bave, putu ka uspjehu, preprekama s kojima se suočavaju, prateći istovremeno i njihove lične priče.

Nastavak na Nezavisne Novine...