Izvor: SandzakPress.net, 08.Dec.2014, 12:30   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Štrpci

Dakle, budite se, i to ranije nego što to uobičajeno činite. Želite, naime, da vratite, recimo kosačicu i još par stvari vašem komšiji. A on je, što kažu mladi, pravi lik. Komšije ste već 15 godina, šaljivdžija je, uvijek nasmijan, uvijek spreman da priskoči u pomoć, ukoliko vam zatreba. On je takođe perfekcionista, strašno je pedantan i voli da mu je sve čisto i zato drži hemijsku čistionicu. Uzoran je građanin, što se ono kaže. I tako dok izlazite iz kuće, čujete neku >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << buku vani, kakvu nikada to tada niste čuli u vašem mirnom naselju. Izlazite iz kuće i imate šta da vidite. Desetak difendera sa zatamljenim staklima, specijalci naoružani do zuba i Vaš mirni i uzorni komšija u lisicama. Talas zaprepašćenja vas zapljuskuje i prva stvar koja vam pada na pamet je droga. Nije valjda, dođavola i on u to upleten, mada mi je oduvijek bilo sumnjivo odakle mu tolike pare. Žurno se smještate kraj televizora i čekate prvu informativnu emisiju. Reklame vas izluđuju, čini vam se da traju satima. Zatim počinju vijesti. Spiker neispavanim glasom javlja da je, po naredbi Tužilaštava Srbije i BiH, uhapšeno 15 osoba koje se sumnjiče da su počinile zločin u Štrpcima. Odahnuli ste. Dobro je, makar nije droga. Znate li šta je problematično u ovoj pričici, fikciji, koja mi je na brzinu pala na pamet i to petnaestak minuta prije zaključenja broja. Nažalost, to što je vjerovatno istinita. Čitajući jučer komentare na portalima, naročito srbijanskim, nisam mogao, a da ne zaključim: “Sa Balkana treba što prije bježati, ovdje nema sreće”. Gotovo svaki komentar je bio u stilu “samo nama sude a drugima ne”. Nikome nije npr. palo na pamet da pomene kako je sramno što je trebalo da prođe 21 godina kako bi ubice bile privedene pred lice pravde, a kamoli da osudi gnusni zločin. Tražim po svojoj glavi još neki pridjev kojim bih opisao ono što se desilo u Štrpcima, ali ne ide. Koju riječ upotrijebiti za kidnapovanje nevinih ljudi iz voza, njihovu likvidaciju, a zatim i bacanje njihovih beživotnih tijela u Drinu? Komentatorima to i ne pada na pamet. Oni vole reći: “bio je rat”. Time poručuju da je ono što se desilo u Štrpcima i diljem Bosne prosto moralo da se desi. Vole reći kako su naši pravili zločine, ali su i njihovi. Vole reći kako su drugi zločinci, a naši su heroji koji su branili svoj narod, a kojima se sada sudi. Zato se komšija iz gore pomenute priče, nakon što je odgledao dnevnik nije zabrinuo što je toliko godina živio pored čovjeka kojem je ubijanje drugih ljudi pričinjavalo zadovoljstvo, niti kako se svih tih godina šalio na račun upravo tih koje je ubijao. Zato ovdje nikada neće biti sreće. Autor: Vasilj Karadžić

Nastavak na SandzakPress.net...