Izvor: Nezavisne Novine, 04.Jun.2015, 19:54 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stranačka diplomatija
Sjećam se toga dobro, kao da je bilo juče, iako je sve počelo negdje 2002, prije ravno 13 godina.
Ne bih se smio zakleti u život, ali s velikim procentom sigurnosti mogu ustvrditi da su Mirko Šarović (kasnije Borislav Paravac), Dragan Čović (kasnije Ivo Miro Jović) i Sulejman Tihić, kao tadašnji članovi Predsjedništva BiH (trećeg nakon rata), nekako u to vrijeme "unaprijedili" nakaradno vođenje vanjskih poslova, promovirajući diplomatski nepotizam.
Bilo je to >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << idealno vrijeme za početak izgradnje političko-interesnih hobotnica u vanjskim poslovima. Bošnjaci su tu, ruku na srce, godinama bili neprikosnoveni, najprije kroz recidive liderstva Alije Izetbegovića, a onda i narcisoidno-neponovljivo utjelovljenje politike Harisa Silajdžića.
Pojednostavljeno, ko nije bio značajan faktor u SDA (a kasnije u Stranci za BiH), ko se nije uspio dovoljno približiti i ulizati Aliji i Harisu - mogao je računati tek na neku fićfirićku funkciju, nikako i nikad na ambasadorsku!
Dolaskom novih snaga u Predsjedništvo 2002. godine, ovu groznu nepotističku, gotovo familijarnu praksu s iznimnim zadovoljstvom preuzeli su i Šarović i Čović (a bogami i Paravac i Jović), s njima i rahmetli Tihić, koji je tek počinjao veliki politički i liderski uspon u SDA.
Od tada do danas ništa se promijenilo nije, no stvari su samo evoluirale. U ovom trenutku na desetinama diplomatskih destinacija širom svijeta našu zemlju predstavljaju, bukvalno i doslovno, razni pilićari, uzgojivači koka nosilja, kamenoresci, veterinari, peradari, nađe se i pokoji inženjer i novinar...
Ali je sve manje istinskih diplomata, uglednih i karijernih, kadrova koji bi mogli barem nešto učiniti za svoju zemlju. Makar pozvati, ukazati, predložiti, založiti sebe i svoj ugled. A šta i kako rade instalirane diplomatske kursadžije - možemo samo nagađati, kukala nam majka...
Kako to godinama čine s državom, ismijavajući i vlastiti narod i međunarodnu zajednicu, sve to presuto u manje pakovanje, ali još izražajnije i drastičnije, dešava se u vanjskim poslovima i diplomatiji.
I budimo iskreni... ako već srpskim i hrvatskim kadrovima često prebacujemo da ih baš i nije previše briga šta će biti s BiH, njihova odgovornost u stranačko-kursadžijskoj diplomatiji tim prije je manja. Ovdje je, prevashodno, riječ o licemjernoj politici bošnjačkih lidera, koji godinama liju krokodilske suze za vlastitom grudom, istovremeno radeći sve protiv nje.
Nastavak na Nezavisne Novine...
















