Izvor: SandzakPress.net, 26.Jan.2018, 12:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stihovi o zločinu u Šahovićima
Ispovijest o zločinu u Šahovićima 1924, pretočio sam u knjigu stihova, od par stotina strana, te je ista u toku prijevoda na njemačkom i engleskom. Ako prijevod bude tekao besprekorno, onda bi se mogao naći u izdanju najvećeg evropskog izdavača – Fišer – Fischer Verlag – iz Frankfurta. Portalu “Sandžakpress” i njegovim čitaocima, poklanjam par stihova na bosanskom, koji su istrgnuti iz osam poglavlja ovog još neobjavljenog spjeva. Piše: Medjedovic Faruk Ubijali >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << su ptice najljepšeg perja i glasa, jer su ih podsjećale Na ubijene Bošnjakinje, na njihovu pjesmu ” Velik li si dragi Bože,” u Šahovićima! Planeta zemlja je obiljezena Najkrvavijim zločinom, od njenog postanka. Sjećajući se tih dana i večeri Svjedoci plačući i potresno govore Da je polumjesec tih večeri krvario, Da se je tako krvav i drhtav Spuštao na hladnu zemaljsku ledinu. I da je nebo bilo sasvim blizu, Da su zvijezde isijavale nepodnošljivu vrelinu Koja je isparavala ljudsku krv, A da su istog časa, Na istom mjestu, Te zimske večeri Iz zemlje nicali Milioni zlatnih ljiljana. Očevidci, ne vjerujući sebi Da je to mogla biti stvarnost, Govore o jednom strašnom I do tada neviđenom teatru. Beskrajno modro plava zavjesa se razdvaja po sredini, Polumjesec lebdeći u zraku Kao ogromni reflektor Obasjava pozornicu I izobličena lica koljača Na kojima se mogao Vidjeti ožiljak I njihova boja očiju. Njihova lica su bila plamteća Kao što su bile Plamteće oštrice njihovih noževa. A onda bi mi se Ukazivao Polumjesec mlad, A zatim bi se Pretvarao u plin, U kosmičku spermu I iz nje izranjao Poput oplođenog pileta Jos ljepši i britkiji. Na njegovim Obodima Kitile bi se Srebrenaste zvijezde A On Je bio Žut. A onda bi Na nebu ljubičastom Nastajala čudna igra Mjeseca i zvijezda. Bila je to ljubavna igra Koja se završavala Jakim orgazmom Polumjeseca. Silovitog Od kojeg je Nebo podrhtavalo I savijalo se poput smotanog Lista hartije. A onda bi se Pojavljivao sam Dok nebi počeo da krvari, A zatim bi iz njegove kolijevke Izranjale majušne, Preklanih grkljana Dječije glave- Stravičan dječiji plač. I čije sam tople kapi krvi S najvećom pobožnošću Skupljao na najčistijem Plavom indijskom platnu. A pričala mi je moja nana Kako su u Šahovićima Sve poljane bile zalivene krvlju, A naveče, pričala mi je ona Da se nebo primicalo zemlji I da je ličilo Na ogronmi Duboki plavi stakleni poklopac. Sa čijeg su dna Kristalno blistave zvijezde Isijavale vrelu svjetlost Koja je isparavala Nevinu bošnjačku krv. I pričala mi je Moja nana Da su zlikovci Iz straha, Kada bi se pojavio Polumjesec, Kao psi urlali I da su Kroz urlik pjevali. ” Skinućemo polumjesec Sa zlatnoga ovog svoda I protjeraćemo sve njih Sa ovoga ludog broda. Na nož ćemo vaditi djecu iz utroba žena I srca ćemo njihova Bacati psima. Urlajmo i režimo na boga Da se na ovom svijetu Vise ne rode oni.” A onda su ubijali I ptice najljepšeg perja I glasa, Jer su ih podsjećale Na ubijene Bošnjakinje, Na njihovu pjesmu ” Velik li si dragi Bože,” Dok su zlikovci sa usijanih noževa lizali njihovu krv. Opijen čarima majske večeri Udisao sam kristalno Svjež zrak Donešen svjetlošcu blistavih zvijezda I čuo iz prozračne noći Milozvučne ženske glasove Kao cvrkut slavuja S Avdovog Obrova. I njihovi glasovi su me nadahnjivali I ličili mi na eho Onog savršenstva S onu stranu svijeta I njihova mirisavo svjetlucava kosa je Za mene najveća tajna, I njihova mekana tijela Prilikom čijeg dodira Čovjek istinsi spozna Smisao svega. A onda u sobi Preplavljenoj svjetlošću Nebeskom Ukazao mi se užasan prizor Iz Šahovica. Tihi šapat moje nane Prodirao je kroz bijelu Svjetlost. Govorila mi je Da su zlikovci prkosili Bogu I ne zaboravi Da su te zimske večeri Ostavljali za sobom pustoš. Lajali su kao psi što laju Po mjesečini. Svaku stopu zemlje su zalili krvlju I kolijevku djeteta su Pretvorili u grobnicu.
Nastavak na SandzakPress.net...
