Izvor: Nezavisne Novine, 20.Jun.2016, 22:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Stigmatizacija žrtava silovanja u ratu prisutna i danas

SARAJEVO - Žrtve silovanja u ratu teže doživljavaju osudu, vrijeđanje, retraumatizaciju nego sam čin seksualnog nasilja, a upravo su tome izložene i danas, ne samo u zajednicama i na šalterima, nego čak i u svojim porodicama i kod doktora.

Preživjeli su neadekvatno tretirani i od institucija svih nivoa vlasti u BiH, a postojanje stigme najčešća je prepreka da se procesuiraju počinioci zločina.

Ovo su neki od nalaza juče predstavljenog izvještaja Populacijskog >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << fonda UN-a o stigmatizaciji i marginalizaciji koju u svakodnevnom životu doživljavaju žrtve seksualnog nasilja u ratu u BiH, nakon teške traume koju su doživjele prije dvije decenije i čije su posljedice cjeloživotne.

Esmina Avdibegović, neuropsihijatar na Klinici za psihijatriju u Tuzli, naglasila je i da su muškarci u nepovoljnijem položaju zbog stigme koja inače dodatno pojačava traumu seksualnog nasilja.

"Moja prva komšinica, kada odem po pomoć, pita je li to pomoć za silovane. Dođe mi da umrem od gladi, a da ne odem po tu pomoć, samo da me niko ne proziva", izjava je jedne od žrtava iz Brčkog, navedena u izvještaju.

O prisutnim poniženjima, osudama i degradiranju svjedoči i njena sugrađanka, koja je kazala da joj je doktor rekao: "Da to nisi htjela, ne bi se ni desilo", a nekim ispitanicama slično govori i suprug.

Žrtva iz Konjica doživjela je ponovo traumu kada joj je osoba prišla s leđa i rekla da se skine da vidi kako to rade oni, dok se muškarac iz Mostara, koji je bio prisiljen zadovoljiti brata, "izgubio" kada ga je mnogo godina kasnije zaustavio policajac prilikom rutinske kontrole, u kojem je prepoznao osobu koja ga je na to natjerala.

"Sve ispitane osobe osjećaju sram ili krivnju i zato o tome ne žele da pričaju. Kod većine je prisutan strah da će seksualno nasilje ostaviti pečat na cijelu porodicu. Doživljavaju osudu, a budu i žrtve nasilja u porodici. Dvije trećine je doživjelo ponižavanje u zajednici", kazala je Selma Begić, jedan od istraživača, dodavši da težak život i neimaština uzrokuju dodatne probleme.

"Ove osobe imaju noćne more, strahove, depresiju, suicidne misli, krivnju, samooptuživanje. Neki su govorili da je bolje što djeca ne znaju, a nekim muževi prave pakao od života umjesto da ih ohrabre. Poslije 23 godine ponovo su žrtve, ali ima i žena koje podržava porodica", istakla je Lejla Sadić, takođe istraživač.

Kao najvažniji aspekti podrške ovim osobama smatraju se zdravstvena i psihološka pomoć, ali i procesuiranje počinioca.

Saliha Đuderija, pomoćnica ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH, kazala je da se rade izmjene i dopune zakona entiteta i da je Brčko distrkt uradio novu odluku, ali i da su resursi lokalnih nivoa vlasti nedovoljni, te da su nekad rigidni stavovi nadležnih službenika ili profesionalaca.

"Pokušavamo ponuditi okvirni državni zakon koji bi regulisao prava ovih žrtava. Za taj projekat treba politička saglasnost svih vlada", dodala je ona.

Doina Bologa, predstavnica Populacijskog fonda UN-a u BiH, istakla je da će rezultati ovog istraživanja biti razmotreni s parlamentarcima i vladama.

Nastavak na Nezavisne Novine...