Izvor: SandzakPress.net, 10.Avg.2023, 15:13

Starčeviće – zločin u miru

Historijski kontekst zločina u Starčevićima U bivšoj Jugoslaviji, a i danas kod Srba i Crnogoraca na jednoj strani i kod Albanaca i Bošnjaka na drugoj strani, postoje dvije suprotstavljene historijske svijesti. Dok na jednoj strani Balkanske ratove Srbi i Crnogorci slave kao podvig, za Bošnjake i Albance to su tragični događaji koji su duboko urezani u njihovoj kolektivnoj svijesti. Isti je slučaj kada je u pitanju i period Kraljevine Jugoslavije. Bošnjački narod na području Sandžaka >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << bio je kroz takozvane agrarne reforme do gole kože opljačkan i izložen fizičkom istrebljenju te primoran na iseljavanje u Tursku. Poznati srpski socijalista Dimitrije Tucović je u srpskom listu Raduške novine, izašlom 15. januara 1914. godine, objasnio prirodu Balkanskih ratova. Jedan je od prvih koji je javno progovorio o zločinima na području Kosova. On je tada istakao da je nakon Balkanskih ratova 1912-1913. godine Srbija prestala biti čisto nacionalna država jer je svojim proširenjem u svoj sastav obuhvatala i stanovništvo sa novoosvojenih teritorija, znači sandžačke Bošnjake i kosovske Albance. Ona je poput drugih, na koje je do jučer vikala i galamila, postala zavojevač i ugnjetač. O položaju svih muslimana Bošnjaka, Albanaca, Turaka i Roma na svim prostorima Jugoslavije evropska javnost je prvi put čula nakon intervjua koji je u februaru 1919. godine tadašnji reisu-l-ulema Džemaludin-ef. Čaušević dao Šarlu Rivetu, dopisniku francuskog lista Le Temps: „Kakvi događaji – hiljade ljudi ubijeno, šest žena spaljeno, 270 sela opljačkano i uništeno. Eto bilansa za nas muslimane prilikom svečanog stvaranja Jugoslavije kojoj smo se i mi spremali pridružiti svom dušom. Mi smo ipak Sloveni, ali nas Srbi odbacuju, smatraju nas uljezima. Nakon što su Srbi postali gospodari situacije, mi nikada nismo bili pozvani da učestvujemo u političkim sastancima i savjetovanjima. Mi smo do sada uvijek bili predstavljeni jednim brojem opunomoćenika u proporciji prema broju stanovnika. Načelnik Sarajeva je uvijek bio musliman, međutim u novoj situaciji jedva nam se daje pravo da delegiramo dvojicu ili trojicu između nas za pripremu Ustavotvorne skupštine. Mi bismo željeli da se francuska velikodušna nacija i naša tradicionalna zaštitnica zainteresira za našu žalosnu situaciju. Mi joj upravljamo preko vas, gospodine, skromnu molbu da intervenirate, tako da mi ne budemo prisiljeni da napuštamo domovinu u kojoj više nismo u mogućnosti pošteno živjeti. Mi ćemo nepravdu podnositi i državni život može da se upravlja bez nas, ali neka se respektira naš život, čast i imetak. Zar je to suviše zahtijevati?“     Krvavi pohod Koste Pećanca na Sandžak Nikola Pašić je od svojih doušnika iz Sandžaka dobio izvještaj da je komita Jusufa Mehonjića uzela maha, pa je riješio da je uništi što prije kako bi učvrstio vlast novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Pašić je 1919. godine za likvidaciju sandžačke komite odredio četničkog vojvodu Kostu Pećanca, koji se već pročuo po svojoj brutalnosti prema albanskom stanovništvu na Kosovu. Narodni pjevač iz Sandžaka je Pašićev poziv za likvidaciju sandžačke komite opjevao u stihovima: Odbor kupi Pašiću Nikola U Beograd stolcu kraljevome. Okupio sluge i vojvode I ministre bio okupio, Pa ovako njima govorio: O gospodo srpske kraljevine, Jestel’ čuli velikoga jada, Kako Srbin u Sandžaku strada?…. …Zato sam vas okupio danas, Koji će se junak nafatiti I da svoju on uloži glavu Za krst časni i svoju državu. Da uništi sandžačku komitu…, Da postavi suda prijekoga, Da pokolje sandžačke prvake, A drukčije nikad dovijeka… Pošto se Kosta Pećanac prijavio za likvidaciju komite, predsjednik Vlade Nikola Pašić ga savjetuje: …Dobro pazi dve glavne vojvode, Neće li te sreća nanijeti Da dobiješ Mehonjić Jusufa I junaka Boškovića Husa. Ako ta dva najprije ne smiriš, Ne muči se da Sandžak umiriš…“   Kosta Pećanac je dobio sve što je tražio, imao je odriješene ruke, otvorene magacine oružja i ljudstvo na raspolaganju. Izvršio je mobilizaciju dobrovoljaca četnika iz raznih krajeva Srbije i Sandžaka i nešto iz Crne Gore. Uskoro se čulo sa više strana: „Sprem'te se sprem'te četnici, silna će borba da bude.“ Nakićena čudovišta sa bradama i šubarama na kojima su se nalazile kokarde, okićeni redenicima, noževima, bombama, sa puškama na ramenu, krenuli su od sela do sela, od jedne do druge varoši, sakupljali se i primicali Sandžaku. Limena muzika pratila je mnoge jedinice, što je davalo veći značaj i pompu, unosilo strah među muslimane sela kuda se kretalo. Četnici su izbjegavali ceste i javna mjesta, ali se nisu mogli sakriti od oka tolikog naroda. Četnici su pošli od ušća Lima u Drinu i kretali se prema Polimlju i Sandžaku. (Iz knjige Hajrudina Čengića „Borba za opstanak Bošnjaka u Sandžaku od 1919-1926. godine“) Postupci odreda Koste Pećanca, koji je u Sandžak došao kao kaznena ekspedicija radi suzbijanja komite, najčešće su bili veoma grubi i prljavi, pa su nosili i obilježje genocida. Oni nisu došli da gone komitu već da prave zločine u bošnjačkim selima. (Iz teksta Mustafe Pijalovića „Pljevlja sa okolinom u prošlosti i sadašnjosti“ izdatom u Sarajevu 1997. godine)   Stravičnost pokolja u Starčeviću kod Ribarića Tačno prije 101 godinu, 1922. godine, u zvaničnom miru, neratnom stanju, pomenute četničke jedinice, takozvani „Leteći odred“ Koste Pećanca, kome su se pridružili dobrovoljci srpske nacionalnosti iz obližnjeg sela Brnjak i okoline, u jutarnjim satima izvršio je pokolj u mirnom planinskom selu Starčeviće, koje se nalazi iznad rijeke Ibar, a danas iznad Gazivodskog jezera (Ribariće) u općini Tutin. U tom pokolju stradala je 31 osoba iz bratstva Rizvanovića. Među njima bila je jedna žena i tek rođena beba koja nije ni ime imala. Glas islama 334, Opis: Iz filma „Zločini Koste Pećanca u Sandžaku” dr. Haruna Crnovršanina The post Starčeviće – zločin u miru appeared first on Sandžak PRESS.

Nastavak na SandzakPress.net...