Izvor: Nezavisne Novine, 06.Dec.2015, 20:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stalna borba s minama
Nakon uništavanje avio-bombe nađene u koritu rijeke Bosne, koja potiče iz Drugog svjetskog rata, nameće se logično pitanje. Ako ovu iz Bosne "vadimo" nakon sedam decenija, koliko će nam trebati da se riješimo neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih iz posljednjeg rata?!
Ova bomba u koritu rijeke Bosne čekala je dugo. Srećom nije predstavljala opasnost za stanovništvo. Bila je duboko "ušuškana" dok je bageri koji eksploatišu šljunak ne nađoše. Navodno ih >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ima još, tvrde mještani prigradskog naselja Podkamen koji se sjećaju bombardovanja iz četrdesetih godina prošlog vijeka. Tada je na meti bio Kraljevski most, ali i željeznička pruga, u čijoj blizini ih je najviše "posijano".
No dobro, da se vratim na goruće pitanje. Kako se izboriti sa minama iz proteklog rata. Stručnjaci kažu da je Doboj jedan od minama najzagađenijih gradova u BiH. Svake godine kada se povede priča o deminiranju, nadležni upozore da je potrebno stotinu godina da ih se riješimo. I to ako posao deminiranja bude obavljan sadašnjim tempom. Nimalo optimističo. To znači da još bar tri generacije Dobojlija moraju strahovati od svakog ulaska u područja na međuentitetskoj liniji.
Nedavno je na ratnoj liniji razgraničenja između Doboja i sadašnje općine Usora, u naselju Makljenovac na upotrebu predato zemljište očišćeno od mina. Za dobro obavljen posao čak je otvoren i šampanjac, a predstavnici dvije lokalne zajednice su nazdravili uspješno završenom projektu.
Ali... Taj osjećaj kada hodate po površini koja je do juče bila pod minama se ne može opisati. S obzirom na to da je sagovornik stajao nasred svoje njive, bila sam prinuđena da do njega dođem gazeći nesigurnim korakom i strahujući za svoj život. Kako li se tek osjećao Ivan Krajina?! On nakon 23 godine ponovo obrađuje plodno zemljište. Nadležni su tada uvjeravali da je sigurnost stoprocentna. I demineri su nam garantovali da opasnosti od zaostalih mina nema. Ali, kada je u pitanju oružje, čovjek nikada ne može biti potpuno siguran. To pokazuju i avio-bombe iz Drugog svjetskog rata, koje ljudi pronalaze, ne samo u Doboju nego i u drugim gradovima.
To znači da nakon posljednjeg rata predstoji još jedna "borba". Ovog puta ne ratujemo jedni protiv drugih, nego sa zaostalim minama. Usudiću se reći da je ova borba neizvjesnija. Trajaće duže. I povrh svega, nekada zaraćene strane sada moraju sarađivati u ovoj borbi. Prije svega, moraju iz ladica izvući i razmijeniti dokumentaciju u kojoj su navedene tačne lokacije gdje su tokom devedesetih godina prošlog vijeka (p)ostavljene mine. Jedino tako će se izbjeći ljudske žrtve i posao deminiranja će se možda moći završiti prije onih najavljenih stotinu godina.
Nastavak na Nezavisne Novine...
