Izvor: Nezavisne Novine, 22.Jun.2015, 21:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Šta je meni Srebrenica

S Aleksandrom Vučićem možete se slagati ili ne, ali taj političar je, posebno u zadnjih pola godine, povukao nekoliko veoma značajnih spoljnopolitičkih poteza za svoju zemlju čije će se pozitivne posljedice pokazati u narednom periodu.

Jedan od tih poteza je sigurno najava da je 11. jula spreman pognuti glavu pred srebreničkim žrtvama i na taj način, simbolično, staviti tačku na jedno mračno poglavlje naše istorije.

Ja sa Srebrenicom nemam problem. Srebreničkim >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << žrtvama sam se prije pet godina poklonio i sam, u privatnoj posjeti jer sam želio lično doživjeti to mjesto strašne tragedije. Nekoliko godina ranije, u mrtvačnici u Lukavcu vidio sam naslagane vreće s hrpom ljudskih kostiju s kojih su forenzičari, koristeći žicu za pranje suđa, strugali ostatke kože, mesa, odjeće i prljavštine. U nekim vrećama su bile po dvije-tri glave ili tri-četiri ruke. Ta ogromna količina kostiju, koja se miješala sa zadahom ljudske truleži i formalina, možda najupečatljivije govori o tome šta je srebrenički zločin.

Ja, dakle, sa Srebrenicom nemam problem. Ali imam problem s riječju genocid. Ne zato što taj zločin ne bih mogao okarakterisati tim izrazom, već zbog besramne politizacije koja je okružuje. S punom odgovornošću tvrdim da kod bošnjačke elite vidim istu namjeru kao i kod srpske kad je u pitanju Jasenovac - iskoristiti mrtve za što efikasnije ostvarivanje političkih ciljeva, često isključivo populističkih. Od velikih patriotskih izraza pravi se magla kojom se onda prikrivaju kriminal, pljačka, otimanje i besramno bogaćenje. Hoće li se ikad otkriti koliko je pomoći namijenjeno Srebrenici otišlo u džepove onih kojima su puna usta riječi "genocid"? Ali ja o tome neću. Neka se bošnjački narod bavi svojim elitama. To su njihovi lideri. Njih lažu, njihove žrtve obeščašćuju, od njih kradu. Moj je bijes ka srpskim elitama koje to isto rade manipulišući srpskim stratištima. Oni gaze moje dostojanstvo, oni kradu od mene i ja s njima imam problem. I jedni i drugi se nabacuju ljudskim kostima dok zgrću bogatstva ukradena od vlastitog naroda. Nije glavni problem BiH siromaštvo ili nedostatak pravne države. Problem je košmar u glavama onih koji u žrtvama vide samo pogodan politički materijal za manipulisanje. Iz istih tih košmarnih glava izlaze mržnja, korupcija i haos u kojem svi živimo. Manipulacija žrtvama i politička korupcija samo su dva pola istog mraka posrnule ljudskosti.

Tek kada žrtvama damo poštovanje koje zaslužuju, bez obzira na to čije su, možemo se nadati da ćemo postati bolji ljudi. Tada termini kojim te zločine opisujemo neće biti nikakav problem.

Nastavak na Nezavisne Novine...