Izvor: Blic, 11.Nov.2007, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sreća nesrećnika
Povremeno, a iz nepoznatih razloga, optuži se ova rubrika za pesimizam. Kao, biva, ne slaže se sa službenom statistikom, statistika ide drumom, a rubrika šumom itd. U stvarnosti, navodno, sve je mnogo veselije i vedrije nego na novinskoj hartiji iako hartija, kad donese vjernu fotografiju, ništa nije slagala, ni uvećala, ni ocrnila. A na fotografiji najčešće neka nesreća... Zašto bi, uostalom, ubijali novinare, već upravo zato što se bave stvarnošću? Nisu surovi novinari, surova je >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << istina, surova je stvarnost.
Kako, na primjer, naša vlast već poodavno izlazi na kraj s teškoćama i drugom nesrećom? Tako što umjesto privredne aktivnosti, umjesto industrije i poljoprivrede, organizuje mnogobrojne i raznovrsne igre na sreću. Nema dana ni ćoška a da se ne izmisli i ne organizuje neka nova tombola, lutrija, kockarnica ili kladionica, greb-greb srećkica, instant izvlačenje, nagradno takmičenje, prognoza, nacionalna usrećijada, konkurs za najvidovitiju prognozerku koja će vas iz golemih briga preko noći prevesti u carstvo čudesa i obilja među bezbrižne.
U suštini, radi se o prodavanju nade, one čemerne nade koja umire posljednja. Zar ima neke bitnije razlike između Jezde i Dafine i ovog sitnog a masovnog nagovaranja sirotinje na nemoguće? Ako je raja nekoć odjedared gubila sve, sad to isto sve gubi natenane, polagano. Loz po loz, tiket po tiket, kolo po kolo, razvija se jedna pogolema industrija sreće (čitaj zabave) u kojoj, naravno, dobija sigurno samo organizator (najčešće država), dok gubi onaj sitni igrač, pojedinac u čije se navodno ime sav taj cirkus zbiva.
Ima li tome kraja, a i zašto bi ga bilo? Zar nam nije cilj da usrećimo pojedinca, onog kome su sve lađe potonule? I šta je loše u tome što se ljudima pruža šansa da odjedared bitno izmijene svoj život, da prekonoć i bez truda postanu milioneri ili ako može čak i milijarderi, velika braća i još veće sestre? Nema u svemu tome nikakve druge laži ni prevare osim one suštinske. Nisu ljudi mutavi i znaju da se iluzija prodaje pod realnost, ali otkad se ružna stvarnost može mjeriti s prekrasnom zabludom?
