Srce za decu: Tri devojčice odrastaju daleko od civilizacije

Izvor: Blic, 14.Mar.2013, 08:01   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Srce za decu: Tri devojčice odrastaju daleko od civilizacije

- Sa mamom svako jutro idem u školu u pola šest ujutru. Pešačimo kroz šumu više od 12 kilometara. Kad se vratim kući, mokre su mi noge. Volela bih da imam lepe i nove čizme, i debele pantalone da mi više ne bude hladno - priča Tamara Novaković (7) koja u neviđenoj bedi, zajedno sa dve mlađe sestre, roditeljima i prababom, živi na brdu iznad sela Vlaole kod Majdanpeka, gde civilizacija još nije doprla.

U trošnoj kući bez struje, vode i sa poljskim toaletom, detinjstvo >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << provode Slađana (3), Tijana (5) i Tamara (7). Majka Dobrinka (27) i otac Rade (32) Novaković trude se da nadničarenjem zarade novac kojim bi obezbedili hranu za decu. Jedini sigurni prihod ovoj porodici je penzija Dobrinkine babe Ljubice (81) od 4.000 dinara.

- Mene je otac ovde ostavio kao sedmomesečnu bebu i više nije dolazio po mene. Odrasla sam sa mojom babom Ljubicom u istoj ovoj kući bez struje, ali mi sada ovo teško pada jer želim da mojoj deci obezbedim nešto bolje. I meni je teško da pešačim do škole i nazad jer sam trudna - otkriva nam Dobrinka, dodajući da ne primaju ni socijalnu pomoć jer nemaju lične karte, a u više navrata su od predsednika mesne zajednice tražili da im ustupi jedan od napuštenih stanova u centru Vlaola u kojima su živeli nastavnici, ali nisu naišli na razumevanje.

Naše prisustvo u ovoj skromnoj i sa puno ljubavi ispunjenoj kući u početku je uznemirilo devojčice, jer nisu navikle da im dolaze gosti. Neopisivu sreću na njihovom licu izazvala je čokolada koje su bile više nego željne.

- Čokolada... Ja mnogo volim čokoladu... Ima i za seke i za mene - čvrsto držeći čokoladu rekla je najmlađa Slađana.

- Volela bih da imam jednu lutku sa kojom ću moći da se igram dok je seka u školi. A najviše bih volela da imam da pijem svaki dan malo mleka. Imamo dve koze, ali one bi uskoro trebalo da se ojare i ne muzemo ih, a nemamo para da kupimo mleko - sa suzama u očima kaže petogodišnja Tijana.

Ove skromne devojčice detinjstvo provode igrajući se sa nekoliko pocepanih lutaka, a na spavanje odlaze čim padne prvi mrak, što najteže pada Tamari, koja užurbano završava školske obaveze.

- Čim stignem iz škole i ručam, odmah počinjem da radim domaći, jer brzo pada mrak. U školi me deca često zadirkuju jer nemam nov pribor, i nove olovke i bojice, ali ne mogu od mame i tate da tražim jer znam da nemaju para. Volela bih i jednu novu školsku torbu, pribor, ali i jednu veliku jelku ispod koje bi Deda Mraz mogao da nam ostavlja sve poklone - priča Tamara, koja često pomaže i baki i mami, i sa bunara iza kuće donosi vodu za pripremu hrane i pranje veša.

Na starom šporetu, stoje dve šerpe, jedna sa vešom a u drugoj se voda zagreva za kupanje. Iako prozori i vrata ne dihtuju, vetar neprestano fijuče, devojčice kažu da im nije mnogo hladno. Kuća je potpuno uronula, krov propao, a i ispod tepiha je beton. U produžetku soba, sastavni deo kuće je i štala u kojoj su smeštene koze i svinja.

- Moje drugarice iz škole u kući imaju i televizor i kupatilo, i ja bih volela da imam, da ne moramo više da se kupamo u koritu sa lončićima. Malo nam je hladno posle kupanja, ali odmah legnemo u krevet i pokrijemo se ćebetom - dodaje Tamara.

Često se razbolevaju

Zbog loših životnih uslova deca se često razbolevaju. Oni nemaju ni zdravstvenu knjižicu.

- Seka Slađa i ja malo kašljemo, ali nam mama skuva čaj da nam prođe grlo. Nismo išli kod lekara, mnogo je daleko da po snegu svi pešačimo. A htela sam i da vam pokažem moj krevet u kojem seka i ja spavamo sa babom, u ovom krevetu spavaju mama i Slađa, a tata spava sam - kaže mala Tijana, srećna što je na poklon dobila bojice kojima su ona i Tamara narctale svoje želje.

- Hoću jednu veliku lutku i papuče - stidljivo je rekla najmlađa Slađana na kraju naše posete.

Povezane vesti: Srce za decu: Kod nas u podrum neće niko da svrati Srce za decu: Željni sitnica koje detinjstvo znače Srce za decu: I mama i tata napustili su nas bez pozdrava Sanjamo da seka ozdravi i da imamo kuću bez vlage "Zar zbog mene moja braća da žive na ulici"

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.