Srbija siromašna za socijaldemokratiju

Izvor: Politika, 09.Mar.2014, 12:40   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Srbija siromašna za socijaldemokratiju

Koja je najsocijaldemokratskija partija od svih koje sebe u Srbiji opisuju kao baš takvu – modernu socijaldemokratsku stranku? Zašto kod nas ljudi poistovećuju socijalizam i socijaldemokratiju?

Da li je levica bila nepopularna u političkoj eliti zbog komunističkog nasleđa? I da li bi socijaldemokratija bila najbolja ideologija za Srbiju iako ona uglavnom uspeva u bogatijim društvima?

Milan Nikolić, sociolog, kaže da kod nas ima nekoliko stranaka koje se mogu nazvati >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << socijaldemokratskim, a to su SDPS (Rasim Ljajić) i SDU (Žarko Korać) i, po nekim manjim elementima, DS (Dragan Đilas).

Socijaldemokratija se ne prepoznaje po konzervativizmu, otadžbini, porodici, neoliberalizmu ili mržnji prema strancima, već liči na američku Demokratsku stranku i „propoveda” državu blagostanja.

„Zato kod nas možda i nema prave socijaldemokratije, iako je DS krenuo malo levo od centra, ali se zaustavio. Boris Tadić se sa NDS-om svrstava među socijaldemokrate, kao i Žarko Korać sa SDU koji se, između ostalog, zalaže za gej prava, a SDPS je poznat po lideru Rasimu Ljajiću koji ima saosećanje za ugrožene i to je karakteristika njegove politike.”

Nikolić kaže da je od 60 do 80 odsto ljudi za socijaldemokratiju, a prema jednom istraživanju Cesida čak 90 odsto.

„Mislili smo da je to nostalgija kod starijih, ali shvatili smo da opredeljenje za socijaldemokratiju raste i da je to potreba ljudi koji se opredeljuju za nju čak i kada je ne prepoznaju, jer se opredeljuju za besplatno školstvo, zdravstvo, socijalu. Sada je oko 70 odsto opredeljenih za socijaldemokratiju i to nema veze s političkom ponudom, jer stranaka tog opredeljenja uglavnom nema. U Srbiji postoji politička zagonetka jer su svi otišli udesno, pa čak i SPS. Objašnjenje, posle analize, može biti da je komunistička elita zbog prošlosti bežala udesno. Ali, sada je pitanje zašto partije ne pokupe te glasove. Jer, tvrda desnica može da pokupi 15 odsto glasova a tu se naređalo pet partija: DSS, SRS, Dveri, Obraz, Treća Srbija. Na drugoj strani je više građana koji zbog toga odustaju od glasanja. U Zapadnoj Evropi su socijaldemokratske stranke finansirale nauku i obrazovanje. Mi nismo ni upoznali socijaldemokratiju, jer je poslednjih desetak godina u ekonomiji vladao neoliberalizam.”

Zoran Stojiljković, politikolog, kaže da je u prethodnom parlamentu bilo šest socijaldemokratskih stranaka: DS, SDPS, LSV, SPS, PS, SDU, a sada se tom spisku pridodaje i NDS.

„Ali, svaka partija ima svoju koaliciju, nema objedinjavanja levice, jer svako gleda sebe a ne program. U praksi ništa nije povezano jer im je važnije da budu na vlasti. U ovoj situaciji je i teško imati socijaldemokratiju jer je ona za bogatije društvo a politička scena je i previše usitnjena i prenatrpana. Stranke se mnogo razlikuju po nivou unutrašnje centralizacije ili primene principa rodne ravnopravnosti, ali bi sve malo da vladaju sa SNS-om. Na primer, na sastanak sa sindikatima Vučić povede Ljajića, a osnovne postavke socijaldemokratije ne mogu ni da se realizuju jer postoji rupa u budžetu države. Da nam je Marks stric rođeni ne bismo mogli da branimo toliko zaposlenih u javnom sektoru.”

Neven Cvetićanin iz Instituta društvenih nauka kaže da je socijaldemokratija ideologija na levom centru koju treba razlikovati od socijalizma, jer socijaldemokratske partije moraju biti demokratske i njihov život treba da bude dinamičan. Cvetićanin je otišao s mesta predsednika Političkog saveta SDPS-a i zato što u ovoj partiji nije bilo dosledne ideologije.

„Većina partija nema ideologiju i menja mesta, tako da u polju socijaldemokratije ima slobodnih mesta. U Hrvatskoj je ta podela više uređena, kao i u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Postkomunističke zemlje uspele su da konsoliduju političko polje, osim Srbije, Crne Gore i BiH – gde polje ne liči na klasično evropsko i partneri iz Evrope ne znaju ko zastupa koju ideju.”

Cvetićanin kaže da je DS od Zorana Đinđića uzeo socijaldemokratski pravac levo od centra, a sada je to učinio i NDS, nastao iz iste porodice, dok SDPS i SDU ne izlaze samostalno na izbore i moguće je da se utope.

„Svi socijaldemokratski sistemi počivaju na srednjoj klasi i za njih glasaju obrazovani koji su slobodni strelci, nisu u partiji. Socijaldemokratiji u Srbiji nedostaje jedan dosledni Koštunica, što bi birači prepoznali. Kod nas partije pokušavaju da zahvate sve slojeve i pričaju o svemu umesto da se usredsrede, ali desnica ima ideologiju, dok levica nije dosledna. U Velikoj Britaniji generacije u porodici glasaju za istu stranku i ne prelazi se iz konzervativne u laburističku partiju.”

Ivana Anojčić

objavljeno: 09/03/2014

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.