Izvor: B92, 11.Apr.2023, 09:28
Srbija i jezik: Šta psovke govore o srpskoj kulturi
Od šire i uže familije, preko sunca, boga, slona, miša, pa sve do semena i plemena - psovka je neizostavan deo svakodnevnog života u Srbiji.
Od šire i uže familije, preko sunca, boga, slona, miša, pa sve do semena i plemena - psovke su nekad sočne, nekad odvratne, ali neosporno maštovite.
Lingvisti se slažu da je srpski izuzetno bogat psovkama u odnosu na druge slovenske jezike, a stav prema psovanju je u Srbiji dosta relaksiran.
"Osobenost naših >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << psovki zapravo je raznovrsnost, koju ne možemo naći na drugim slovenskim prostorima", kaže Danko Šipka, profesor slovenskih jezika i primenjene lingvistike na Državnom univerzitetu Arizone, za BBC na srpskom.
Psovke igraju čitav dijapazon uloga, uvreda do komplimenta - kontekst je sve.
"Mogu da budu ventil za frustraciju kad nam nešto ne ide ili da uvredimo nekoga", kaže profesor Šipka.
Podseća da p**** ti materina "ima jedno značenje kad ga uputimo šrafu koji neće da se odvrne, drugo kad je uputimo nekome ko nas je uvredio, a treće kada razgovaramo sa dobrim prijateljem".
Psovke ponekad i zbližavaju ljude.
"Kada se koriste kao izrazi prisnosti, polazi se od ideje da ste s nekim toliko bliski da možete sve da mu kažete, dok biste se s nekim drugim kurtoazno razgovarali", primećuje profesor Krstić.
Dodaje da je psovanje neretko i način za oslobađanje od frustracija.
"Savremeni psiholozi kažu da je zdravo psovati, umesto da iznutra kipti bes, ali za mene je bolno što kao da nemaju u vidu opsovanog", primećuje Krstić.
Dodaje da, iako psovke mogu da budu izraz prisnosti, "nije im to osnovna delatnost u jeziku".
Većina psovki "nema nikakvog logičkog smisla", kaže Krstić.
"Pitanje otkud ideja da izgovaramo ne samo ružne reči, nego reči uzalud, ima i filozofsku pozadinu", ocenjuje.
Dodaje da ljudi ne razmišljaju o značenju kada psuju.
"Za mene je najfascinantija psovka marš u p**** materinu, zato što je to najgora stvar koju nekome možete poželeti".
Pojašnjava da se time izražava želja da se opsovani nikada nije ni rodio.
"Takoreći je kletva, možda najstrašnija od pamtiveka, i zbog toga me je ova psovka posebno dirnula", kaže profesor.
Opscene reči su jako stare, a korene vuku iz praindoevropske i praslovenske starine, pojašnjava profesor Šipka.
"Imaju veze sa magijskim ritualima - one su, makar u svom osnovnom poreklu, vrsta vračanja", kaže.
Ruski semiotičar Boris Uspenski smatrao je da je u osnovi psovke mit o svetoj svadbi neba i zemlje, koja vodi oplođenju, navodi se u knjizi "Mitološki aspekt ruske ekspresivne frazeologije" iz 1994. godine.
Akteri psovki su Bog Neba - Gromovnik i Majka Zemlja, a udar groma u zemlju smatran je činom oplođenja.
Proučavajući slovensku etnografiju, Uspenski je utvrdio je psovka kod starih Slovena bila deo raznih obreda - kako svadbi i proslava, tako i rituala vezanih za zemljoradnju, i raznih magijskih radnji za teranje nečistih sila.
Prema ruskim izvorima iz 18. veka, učenje dece psovkama spadalo u sastavni deo vaspitanja, i doživljavalo se kao uvođenje u svet odraslih.
S vremenom, psovke su prestale da budu deo kulta, a postale način izražavanja osećanja u svakodnevnom životu.
Psovke pokazuju šta se u kulturi vrednuje, a šta osuđuje, ali otkrivaju i stepen konzervativnosti društva.
Mnogo je psovki u kojima se pominju uža i šira familija, primećuje Krstić.
"A to je zato što otac, majka, sestra i ostali članovi porodice predstavljaju nešto važno, dragoceno, gotovo sveto".
U Srbiji se često psuje bog, a u Španiji neretko i crkveni predmeti, dodaje profesor.
"A to nam govori da religija u ovim društvima igra važnu ulogu", kaže Krstić.
Profesor Šipka ocenjuje da srpske psovke "oslikavaju patrijarhalnu prirodu zajednice".
"Najveću snagu imaju, najviše se osećaju uvredljivim, one psovke koje sadrže majku i sestru, dakle dve uloge koje treba da u patrijarhalnoj kulturi budu zaštićene", dodaje.
Patrijarhat podrazumeva da je žena u podređenom položaju u odnosu na muškarca, a zajedno sa seksizmom predstavlja neke od stubova tradicionalnog društva, kažu sociolozi.
U Srbiji, patrijarhalna orijentacija među mladima je u padu tokom poslednje dve decenije, a između 2003. i 2018. godine, došlo je do njenog "postepenog opadanja", navodi se u istraživanju iz 2019. godine.
U različitim delovima Balkana raznoliko se i psuje.
Najmanje psovki čuje se u Sloveniji, kaže profesor Šipka.
"Oni sami kažu da, kad treba da psuju, koriste ili italijanski ili srpskohrvatski", dodaje.
Ima i primera kada psovka postane varijacija na temu.
Šipka primećuje da svuda na Balkanu "može da nas j*** otac", kao u primeru j*** te tvoj ludi ćaća koji te je napravio.
Ali, kako dodaje, samo ponegde, kao u Crnoj Gori, "možemo mi da j***** oca onome kojem psujemo".
"Za razliku od majke, koju možemo da j***** posvuda", kaže profesor Šipka.
Jedna od specifičnosti srpskih psovki je što se u njima često pominje krv, navodi se u istraživanju Marije Mandić i Ljubice Đurić sa Balkanološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).
Kako pojašnjavaju, često se koristi j**** ti krv, koja služi za psovanje članova porodice, odnosno ljudi sa kojima je opsovani u krvnom srodstvu.
"Svetski folklor obiluje motivima savezništva potvrđenog krvlju, od Indije do Evrope.
"Krv predstavlja samu ličnost, i zato bilo koji čin s njom dovodi do duhovnog i krvnog srodstva", navodi se.
Reč krvav može da se uparuje sa čitavim nizom reči - sunce, bog, bogorodica, otac, majka, ali i sa bilo kojom drugom koja se nađe pri ruci.
Međutim, ništa slično gotovo da ne postoji u drugim slovenskim jezicima, navode autorke.
Nema ih ruskom i ukrajinskom, ali ni u češkom, dok je u poljskom preostala samo jedna staromodna psovka - pasja krv, koja se smatra blagom.
Nema ih ni u bugarskom, dok Makedoncima ume da se omakne krv da ti e***, i to "verovatno pod srpskim uticajem", navode autorke.
Pogledajte video: Ima li mesta rodno osetljivom jeziku u Srbiji
Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Izvor: BBC News na srpskom
Srbija i jezik: Šta psovke govore o srpskoj kulturi
Izvor: Radio 021, 11.Apr.2023
Od šire i uže familije, preko sunca, boga, slona, miša, pa sve do semena i plemena - psovka je neizostavan deo svakodnevnog života u Srbiji.





