Izvor: Blic, 10.Feb.2011, 02:05 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Slobodan Šnajder, književnik: Umetnici danas nisu važni
Slobodan Šnajder, književnik i dramski pisac, o večerašnjem skupu u Gete institutu u Beogradu, čija je tema “Smelost sećanja, kultura sećanja na postjugoslovenskom prostoru”, kaže: ”Očito je da na tom prostoru postoje sećanja za koja se hoće smelosti. Lako je sećati se ugodnih događaja. Postoji u psihologiji pojam selektivnog pamćenja. No Hegel je rekao: Razdoblja sreće prazni su listovi u povesti čovečanstva. Naši su listovi prilično ispisani, i preispisani. Otud se hoće >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << hrabrosti da se oni čitaju”.
Skup su inicirali Nemci, odnosno Gete institut?
- Sam skup zbiva se u kontekstu vrlo lijepe ideje koju su inicirali Nijemci atenskog Gete instituta. Tekstovi koji su napisani na njihov poticaj objavljeni su u zaista vrlo uglednom njemačkom časopisu „Die Horen", što na grčkom znači boginje godišnjih doba, a čiji je utemeljitelj nitko manji nego Fridrih Šiler. Tekstovi su, uz to, prevedeni na jezike svih koji sudjeluju – to je ogroman posao i podsjeća me na činjenicu da je prijevod Biblije s grčkog izvornika na latinski radilo sedamdeset prevoditelja (to je tzv. Septuaginta). Naravno, tu su i prijevodi na engleski jer je ta planetarna lingua franca neminovna.
Kontekst je, to moramo znati, širi od eks-Ju prostora, uključuje, na primjer, Kipar i Grčku. Da smo barem na vrijeme bili poučeni o kiparskim nevoljama iz sedamdesetih! Sličnosti su strašne. Već se tada vidjelo što se događa kad se neka sredina podijeli po etničkim sinklinalama.
Šta i koliko znače ovakvi skupovi pisaca, umetnika uopšte?
Pisci sve druge pisce drže dosadnim ljudima. I sve osim sebe dosadnim piscima.
Pa kad jedna institucija okupi pisce oko istog stola – bez svađa i uzajamnih objeda, to je već neki rezultat.
Nedavna premijera predstave "Gospoda Glembajevi” u "Ateljeu 212” takođe je okupila poslenike kulture iz dela eks-Ju prostora...
- Doduše, marketing je gotovo pojeo predstavu. Nedostaje, naravno, šarm jedne Mire Trailović, koja je znala raditi te stvari. Ali "Glembajevi” u Ateljeu 212 jesu krupan rezultat. U osnovi, to je otprilike onakva predstava, onakve razine, kakvu njemačka državna kazališta, jako dotirana, iskazuju u pristupu svojim klasicima, dakle, jednom Geteu, Šileru... Radi se o razini pristupa, o konstrukciji jake teze koju onda ikonoklasti mogu rušiti koliko ih je volja.
Naši teatarski ikonoklasti ruše nešto što uopće nije osovljeno, i čega uopće nema.
Šekspir u "Makbetu” kaže: "I ništa nije, do onog čega nema.”
Naravno, velika, sasvim velika gluma" Činjenica da jedno srpsko kazalište, a Srbija je glumačka velesila, što je činjenica meni mnogo draža nego da je recimo "regionalna vojna sila” – angažira "strance” za obje glavne muške uloge također je poučna" Ona po mom mišljenju svjedoči o visokim ambicijama Kuće. Vodio sam kazalište dok mi je bilo dopušteno,i znam kakvi su to troškovi.
Nameće se pitanje odnosa umetnosti i politike, uloge umetnika?
- Umjetnici danas nisu važni, i neki od njih jako loše podnose ovu činjenicu. Tzv. komunisti imali su paničan strah od umjetnika, naravno ponekad maskiran grubim i necivilizarinim postupcima" Ali kazalište, na primjer, bilo je važno. Danas je ono nevažno. Pa kad je tako, što preostaje nego boriti se za razinu pristupa? Pa sve što radimo radimo KAO DA"
A kako vidite pozicije kulture na eks-Ju prostoru?
- Korporacija je definitivno zauzela mjesto Partije, a kao i svaka partija, i ona hoće biti jedna i jedina. Hoće biti, ali ne može u demokratskom sustavu, barem ne onako kako bi htjela. Otud su upravo groteskni aktualni napori nekolicine književnih mališana, koji su se rastrčali po eks-Ju prostoru, kako ga vi zovete, koji trče u dresovima Korporacije što je preuzela brigu oko njihova treninga... A groteskno je, kažem, to što oni sada žele organizirati cijelu književnost, u ovom slučaju hrvatsku, ali pazite se samo, neće na tome ostati, po načelu junaka Pavlove ulice omladinska banda prodaje svoje ne baš jako pečene cigle u mračnim haustorima.
Aludirate na polemiku Jergović – Visković ?
- S gađenjem.
Koji svoj tekst ćete čitati večeras na skupu u Gete institutu?
Čitat ću ulomak iz romana o folkdojčerskoj povijesti moje obitelji. Očekujem da mi pisci nećemo biti jedni drugima odveć dosadni.
Demokratije su umorne
Koliko smo napredovali ili nazadovali u kulturološkom smislu u odnosu na eks-Ju prostor sedamdesetih i osamdesetih?
- Nazadovali smo u svakom pogledu, ali za to nije kriva demokracija kao oblik vladavine, već ono što smo mi s njom učinili. Doduše, tvrdnja: kad bi izbori nešto mogli promijeniti, oni bi bili davno ukinuti! ne potječe iz tranzicijskih zemalja, već iz Belgije. Demokracije jako su umorne. Zasad nemamo ništa bolje, prema tome, s čim imamo, s tim klimamo.
„Kultura sećanja”
Večeras (18) u Gete institutu u Beogradu (Knez Mihailova 50) održava se skup pisaca sa eks-Ju prostora koji su učestvovali na međunarodnom projektu ovog instituta "Smelost sećanja”. Pod nazivom "Smelost sećanja; kultura sećanja na postjugoslovenskom prostoru” večeras svoje tekstove čitaju i s publikom razgovaraju Slobodan Šnajder (Hrvatska), Balša Brković (Crna gora), Aleksandar Gatalica (Srbija), Jasna Koteska (Makedonija), Todor Kuljić (Srbija), Nikola Madžirov (Makedonija), Mile Stojić i Faruk Šehić (Bosna i Hercegovina). Moderator je Drinka Gojković.
