Izvor: Vesti-online.com, 04.Jul.2010, 11:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Slavonci u Srbiji: Oklagija i metla za ples srca
Društvo za negovanje kulturnih tradicija i običaja Slavonaca u Smederevu osnovano je 1981. godine. Ideja je bila da se ljudi kroz pesmu i igru druže i podsećaju na rodni kraj. Bile su to mirne godine, pa je u februaru 1982. društvo okupilo u restoranu stotinak Slavonaca. Članstvo se iz godine u godinu povećavalo da bi danas imalo oko hiljadu stalnih članova, prijatelja i simpatizera.
Slavonaca ima u celom svetu, čak i na Islandu, a svi rado dolaze u Smederevo i Srbiju da >> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << se druže, igraju i pevaju.
Simeon Jovanović, današnji predsednik i jedan od osnivača društva, rado se seća srećnih vremena, Tita i velike Jugoslavije.
Najpoznatija slavonska igra je taraban, koji se igra uz muziku, u kolu su zagrljeni i muškarci i žene. Tekstovi su veseli i šaljivi kao bećarci.
"Poznati su i pleteno kolo ili kolo, oj devojko bez muzike. Ali, najomiljeniji je ples srca, igra se takmičarski valcer, svaki par je iz jednog mesta iz Slavonije. Na kraju se dodeljuju dve nagrade igračima, oklagija i metla drugoplasiranom paru i zlatni časovnici prvoplasiranom paru.
A sve u svemu, onog momenta kada muzika zasvira, svi se dižu i igraju, i kolo, i tango, i rumbu, i čoček."
"Kad je održano prvo veče Slavonaca, došlo se na ideju da pokrovitelji narednih slavonskih večeri i druženja u Smederevu budu opštine iz Slavonije. Jedne godine je to bila opština Grubišno polje, druge Pakrac, treće Daruvar, pa Virovitica, Slavonska Požega... Svaka naša opština, svako naše mesto karakteristično je po nekakvim jelima, tkanjima, ručnim radovima... Ljudi su to donosili, pravljene su izložbe, nastupale su pevačke družine, folkloraši... A, onda je 1991. godine Društvo prestalo da radi jer se Jugoslavija raspala", priča Jovanović.
Karakteristično je da su gotovo sva društva Hrvata na teritoriji Srbije tada prestala da deluju i da nikada više nisu ponovo osnovana.
Društvo Slavonaca iz Smedereva je jedno od retkih, ako ne i jedino koje je nastavilo da radi posle građanskog rata.
"Od 1991. do 1994. nismo održavali "Slavonsko veče" upravo zbog strašne tragedije, nije ni bilo smisla, da bi 1995. nastavili. Od tada, svake treće subote u februaru održavamo poselo, taj dan je na neki način postao naš Božić i naš Uskrs, naše sve. Sada na slavonske večeri dolaze i iz Evrope, Amerike, Australije... Ali, izuzetno mnogo ih dolazi i iz Hrvatske, jer Smederevo je jedino mesto gde ponovo mogu da se sretnu sa svojima", veli Jovanović
Grad Smederevo prihvatilo je Slavonce kao svoje najrođenije. Skupština grada Smedereva je od pre dve godine pokrovitelj "Slavonske večeri", pa se zato ova manifestacija od tada zove "Smederevsko-Slavonsko veče".
"Naš logotip je posebno interesantan. Na njemu su Smederevska tvrđava, tambura kao simbol Slavonije i reka Dunav. Želja nam je da počnemo da se svake godine okupljamo za Preobraženje i nekim značajnim svecima oko nekog manastira, kako smo to u Slavoniji radili", objašnjava Simeon Jovanović.
"Na ulazu goste obavezno sačekuju tamburaši u slavonskim narodnim nošnjama, što ljude posebno dirne u srce. Žene dolaze na slavlje u slavonskim nošnjama, a muškom svetu crni šešir sa perom je obavezan. Slavonci se prepoznaju i po belim širokim gaćama i košulji od belog lanenog platna sa vezom i opancima bez kljuna. Kada gosti uđu u salu počinje grljenje i ljubljenje koje traje i po sat vremena. Ljudi koji se decenijama nisu videli, prepoznaju se, smeju se i plaču", priča Simeon.
U smederevsko-požarevačkom području ima oko 5.000 ljudi poreklom iz Slavonije, a mnogo je i izbeglih.
"Mi Slavonci imamo dve majke, jednu koja nas je rodila, a druga majka nam je Srbija, koja nas je prihvatila. Mi smo ovde rado primljeni. Na naša slavonska posela dolaze i naši ovdašnji prijatelji. Deca su se poženila i poudala, sve se izmešalo, petina naših članova su ljudi koji nemaju nikakve veze sa Slavonijom, eto, zbližili smo se... Ove godine smo imali goste iz Australije, a redovni su nam gosti ljudi iz Zagreba i Slavonije koji žive u Hrvatskoj."
Nastavak na Vesti-online.com...












