Izvor: Blic, 05.Sep.2010, 01:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sitno i krupno
Odavno neki novinski tekst nije (bar ovog čitaoca) toliko zaintrigirao kao napis o privatizaciji, odnosno o njenim manama i zloupotrebama, u prošlonedeljnom “Blicu”. Nisu zakazale ni brojne reakcije čitalaca tako da je prilog u medijskom pogledu izvan svake sumnje predstavljao pun pogodak. Mediji, međutim, nisu sudovi pa nešto što dobro prođe u štampi ne mora slično proći na sudu. Naravno, ako se tamo uopšte pojavi.
Sud spominjem iz prostog razloga što iz pomenutog >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << napisa svi putevi vode u sudnicu. Ako, naime, članak nije tačan, tj. ako iznosi pogrešne, lažne podatke te obmanjuje javnost i blati nedužne ljude, autori bi morali snositi adekvatne posljedice. Budući da je svako nevin dok mu se ne dokaže krivica, onaj kome se dokaže nevinost (a lažno je optužen) mora dobiti satisfakciju te bi u tom slučaju novinari s pravom nadrapali.
Šta, međutim, ako pisci teksta govore istinu? Ako je bilo tako kako oni tvrde ili možda još i gore jer oni, uostalom, i nisu otvoreno rekli da je neko nešto direktno i neposredno ukrao, ali jesu nas čitaoce uputili u sumnju, ukazali na nevjerovatan lanac slučajnosti i podudarnosti, na nevidljive konce koji su nam spleli paučinu oko života i budućnosti. Ako bi tako bilo, valjalo bi osnovati još specijalniji sud za još organizovaniji kriminal jer se zlo o kojemu se radi ne može otkloniti ni suzbiti nikakvim novim izborima ili sličnim vratolomijama.
Kad bi postojao kantar za mjerenje štete po narod i državu, ovi bi tranzicioni majstori daleko nadmašili Šariće i zemunski klan te se s njima ne bi mogli mjeriti ni svi zaštićeni svjedoci.
Oni Pink Panteri što harače po svjetskim juvelirnicama kradući zlato i dijamante tek su mala djeca, puki amateri, jer će na kraju balade sav plijen što iznesu na crnu trpezu otkupiti gornja privatizacija.
