Izvor: Nezavisne Novine, 03.Feb.2015, 18:49   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Sit gladnom ne vjeruje

Radnicima uništenih tuzlanskih firmi, koji se ne sjećaju kad su primili zadnju platu, bilo bi dovoljno po 400 KM milostinje da odustanu od najavljenog pješačenja do Sarajeva, gdje pomoć planiraju tražiti od američke ambasade. Za četiri stotine maraka, provjereno, moguće je platiti režijske troškove u dvosobnom stanu i možda još kupiti po veknu hljeba dnevno. Pod uslovom da u dvosobnom stanu ne živi više od tri člana.

Tuzlanski radnici svjesni su da su diplomate SAD nadležne >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << za rješavanje njihovih egzistencijalnih problema onoliko koliko su i članovi bilo koje vlade i parlamenta u Bosni i Hercegovini obavezni da budu socijalno osjetljivi. Nema zakona koji je propisao da  ministar ili parlamentarac mora ostati bez četiri-pet hiljada maraka plate ako gladuju ljudi koji su ih svojim glasovima na izborima  smjestili u vlade i skupštine. Nema ni zakona koji bi funkcionerima u institucijama vlasti zabranio da novac iz budžeta primaju i nakon što im istekne mandat. Zato imamo zakone koji im tu privilegiju garantuju. Nema ni zakona koji bi funkcionere prisilio da svoje plate moraju i zaraditi. Umjesto toga, imamo regule koje zvaničnicima osiguravaju materijalno blagostanje bez obzira da li osvojeni mandat provode na radnom mjestu ili na odmaralištima, na koja su otputovali službenim automobilima. Funkcionerima, prema zakonu i pravilnicima, ne pripadaju bilo kakvi auti. Da bi se očuvao navodni dignitet institucija, službeni auti moraju biti visoke klase, na kojima jedna guma košta onih mizernih 400 maraka koliko bi radnicima bilo dovoljno da gladni ne pješače više od 120 kilometara od Tuzle do glavnog grada BiH.

Sve je po zakonu, kako svojevremeno reče premijer Federacije BiH Nedžad Branković objašnjavajući novinarima kako je za koju hiljadicu maraka uspio kupiti luksuzni stan u elitnom dijelu Sarajeva.

Zakonito je biti preplaćeni funkcioner u državi u kojoj je više penzionera nego radnika i u kojoj se nova radna mjesta otvaraju jedino u institucijama vlasti. Legalno je i godinama biti na ulici nakon što vas je novi vlasnik industrijskog preduzeća proglasio viškom ili vam jednostavno ne želi isplatiti lični dohodak koji ste zaradili. Svi bivši privredni giganti u Tuzli, kao i u ostalim dijelovima države, prodati su prema zakonima o privatizaciji. Optužnica ima, ali sudovi još ne presudiše pravosnažno da su novi vlasnici prekršili zakone i ugovorene obaveze. Tužioci i sudije, takođe, rade sve po zakonu. Tužilaštva istrage vode bez vremenskog ograničenja, poneki krivični predmet u međuvremenu zastari pa zakon nalaže da se istrage prekinu.

Sudije sporo vijećaju, ročišta odgađaju i suđenja vraćaju na početak jer redovno protekne više od 30 dana između dva ročišta. Zato je kod nas pravda i slijepa i nedostižna kad god je čekaju oni što još vjeruju da je moguće pošteno zaraditi za život i ako niste član političke stranke ili "ugledne familije", decenijama naslonjene na budžet.

Stranka je kao svetinja. Utočište za patriote. Za najbolje sinove i kćeri svih naroda. Garancija opstanka naroda, države, entiteta... Stranka je izvorište zakona koji čuvaju njene zaslužne kadrove. Zaštita je toliko jaka da se zaslužni ne  moraju opterećivati etičkim uzusima pitajući se je li i moralno sve što je zakonito

Stranka je kao svetinja. Utočište za patriote. Za najbolje sinove i kćeri svih naroda. Garancija opstanka naroda, države, entiteta... Stranka je izvorište zakona koji čuvaju njene zaslužne kadrove. Zaštita je toliko jaka da se zaslužni ne  moraju opterećivati etičkim uzusima pitajući se je li i moralno sve što je zakonito. Da nije bilo stranke, na primjer, Zijad Jagodić bi se možda odrekao svog zakonskog prava da 12 mjeseci prima poslaničku platu iako više nije član parlamenta BiH.

"Ja ne bih koristio pravo na 'bijeli hljeb' da se dosad formirala izvršna vlast na nivou BiH jer mi je stranka obećala funkciju", objasnio nam je Jagodić svoju odluku da uzima oko 3.000 KM mjesečno iz budžeta BiH bez obzira što mu je poslanički mandat istekao i što već radi dva-tri posla.

Jagodiću je zakon dao "bijeli hljeb" i ko je on da ga se odrekne kad mu je već stranka obećala da računa na njega?! Mogao je, kaže, ponovo osnovati svoju firmu i tako se skinuti s budžeta, ali bi puno vremena izgubio da je zatvori kad ga stranka zovne da preuzme novu funkciju u Vijeću ministara ili nekoj agenciji. Stranka ne smije ispaštati ma koliko se Jagodić zaklinjao da ga je stid i da se ružno osjeća što za mjesec odsustva i nerada u parlamentu BiH na račun dobije 3.182 KM. Ova suma, kada bi je se Jagodić odrekao, bila bi dovoljna da se novčana pomoć pruži osmorici poniženih radnika iz Tuzle. Bar njihovih osam porodica ne bi moralo strahovati hoće li im očevi na putu do Sarajeva umrijeti od smrzavanja ili samo od gladi i fizičke iscrpljenosti.

Stranka ne smije ispaštati ma koliko se Jagodić zaklinjao da ga je stid i da se ružno osjeća što za mjesec odsustva i nerada u parlamentu BiH na račun dobije 3.182 KM. Ova suma, kada bi je se Jagodić odrekao, bila bi dovoljna da se novčana pomoć pruži osmorici poniženih radnika iz Tuzle

Jagodić i bivše mu kolege nisu na iskušenju da vrate dobijene naknade jer znaju da, hvala zakonima, taj novac ne može ići na socijalno zbrinjavanje radnika. Novac bi morao ostati u budžetu parlamenta BiH, koji treba podmiriti ogromne troškove obnove voznog parka, službenih putovanja parlamentaraca i zapošljavanje članova kabineta novoizabranih poslanika i delegata.

Nastavak na Nezavisne Novine...