Izvor: Politika, 19.Nov.2013, 15:02 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Saučesnici u zajedničkom poduhvatu
Niko iz „Vijesti”, „Dana” i „Monitora”, listova koji imaju kritičku distancu prema crnogorskoj vladi, nije bio pozvan da učestvuje na podgoričkoj konferenciji o medijima „Riječ, slika, neprijatelj”
U Podgorici je prošle sedmice održana konferencija o medijima „Riječ, slika, neprijatelj“, u organizaciji Instituta za javnu politiku, Vladimira – Beba Popovića, crnogorske vlade i nekoliko novinarskih udruženja bliskih vlastima. Konferencija se pretvorila >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u obračun sa drugomislećima iz Crne Gore, kojima je tamo bio zabranjen ulaz. Niko od štampanih medija – „Vijesti”, „Dan” i „Monitor” – koji imaju kritičku distancu prema vladi, nije bio pozvan da učestvuje na konferenciji. Novinari „Vijesti” su sprečeni da prate skup, vraćeni su sa ulaza, a Sonju Radošević, dopisnicu bosanskih medija, obezbeđenje je grubo držalo zatvoreno u jednoj prostoriji, da bi je kasnije udaljilo sa konferencije.
Niko od zvučnih imena sa strane, kojih je bilo više, nije reagovao na ove incidente niti na obilje kvalifikacija na račun listova „Dan”, „Vijesti” i „Monitor” na skupu koji je očito organizovan da bi se podigao ugled crnogorskog režima, pre svega sedmostrukog premijera Mila Đukanovića. Njegova je mašinerija, dok su ovi govorili o novinarskoj etici, panično trgovala glasovima pred lokalne izbore, o čemu su dokumentovano izveštavali mediji proterani sa ovog skupa.
Tužno je bilo videti neke koji su odoleli i Miloševiću i Tuđmanu kako propagandi crnogorskog vođe pružaju alibi da udari na sve što se nije povinovalo standardima njegovih samoregulatora. A standardi su jasni – zatvorene oči pred poharom Crne Gore, počinjenom tokom četvrtvekovne vladavine ove nesmenjive vlasti.
Zaklonjeni iza gostiju – Aleksandra Stankovića, Boška Jakšića, Svetislava Basare, Florens Artman, Gorana Milića i drugih vedeta bivšeg jugoslovenskog prostora a i šire – Đukanovićevi domaći medijski delatnici punili su pogonsko gorivo i otvoreno pozivali vlast da hapsi – one iz „Vijesti”, „Dana” i „Monitora”; tu bandu koja ruži državu, to društvo koje se usudilo da izveštava o poslovima familije, tu silu od tri novine (u zemlji sa stotinama brižljivo kontrolisanih medija), koja svojim pisanjem rasteruje investitore i krši kodeks ćutnje.
Nisu samo domaćini pozivali na odmazdu. „Država i državni organi moraju da reaguju. Kao što postoji strah novinara od države i državnih organa tako, koliko vidim, postoji i strah države od nekih medija”, hrabro je zaključio Jakša Šćekić, novinar Rojtersa.
Sažalio se, valjda, nakon priča u kojima osnivač antiratnog „Monitora” i „Vijesti”, opasni profesor matematike i vođa kriminalne skupine Miodrag Perović progoni predstavnike države i pljačka. I ostaje nekažnjen.
Bila je pogođena i ambasadorka Hrvatske u Crnoj Gori Ivana Sutlić Perić. „Ako je sve dopušteno, onda je to anarhija.“ Inače, organizatori su objavili da su konferenciju podržali i Slovenci, Hrvati, Austrijanci i Fond za otvoreno društvo. Austrijska ambasada u Podgorici, kasnije je pojasnila da je finansirala samo troškove puta jedne svoje stipendistkinje iz Bosne. Ona se inače jedina odvažila da pita – gde je na konferenciji druga strana, što je propraćeno salvom povika.
Dakle, jedna od glavnih teza skupa bila je da je profesor Miodrag Perović zarobio institucije, pre svega tužilaštvo, koje pred njim drhti. Posebno nakon teksta „Vrhovna sluškinja” o Ranki Čarapić, doskorašnjoj državnoj tužiteljki. Tu tezu na skupu je obrazlagao lično šef Vladinog biroa Srđan Kusovac, predstavljen kao novinar. Od strane Evropske unije crnogorsko pravosuđe se kritikuje, ali ne zbog veza s Perovićem, već zbog povezanosti sa vrhovima države i nemoći da se suoči sa glavnim izazovima na putu ka EU, endemskom korupcijom na najvišem nivou, koja preti da pojede sistem.
Aleksandar Stanković, sa HRT-a, promovisao je knjigu iste noći kada je Šemsudin Radončić govorio o svom romanu o medijskoj mafiji u Crnoj Gori, koja je najveća opasnost za crnogorsko društvo. Inače, da bi se shvatio kontekst, slika Miodraga Perovića, njegove porodice i saradnika, gotovo svakodnevno se mesecima iz sata u sat emituje na Televiziji Pink M , u informativnom bloku „Minut, dva” i objavljuje na naslovnim stranicama državne „Pobjede”. U svima njima podstiče se tužilaštvo da procesuira to društvo. Slične sadržaje, uvijene u jezik mržnje i psovki, objavljuje i beogradski portal „E-novine”, čiji se osnivači hvale svojim „najboljim prijateljem“ Stankom Subotićem Canetom, dugogodišnjim partnerom Mila Đukanovića. Đukanović i Subotić bili su skupa na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta.
Samo dan-dva pre ovog događaja trojica sa kapuljačama kamenovali su redakciju „Vijesti”. Drugi put u mesec dana. Pre tri meseca novinaru „Monitora” Tufiku Softiću podmenut je eksploziv ispred porodične kuće, njemu koji je ranije brutalno pretučen, pošto je objavio više tekstova o tranzitu sumnjivih roba po severu Crne Gore. Pre godinu i po fizički je napadnuta Olivera Lakić, nakon serije u „Vijestima” o nelegalnoj fabrici duvana u Mojkovcu. Njoj je zbog pretnji određena policijska zaštita. Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša sa sinom nasrnuo je na urednika i fotoreportera „Vijesti” 2009. dok su obavljali novinarski zadatak. Zbog toga je, valjda, imao i počasno mesto na ovom skupu. Direktor „Vijesti” Željko Ivanović prebijen je 2007. Urednik „Dana” Duško Jovanović ubijen je davne 2004.
Nijedan od ovih slučajeva nije u potpunosti rasvetljen. Nasilnici i ubice slobodno se kreću. Nalogodavci vladaju.
„Vijesti”, „Dan” i „Monitor” platili su stotine hiljada evra za kazne po crnogorskim sudovima, zbog navodne klevete. Ekonomski se pokušavaju uništiti i povlačenjem oglašivača i uništavanjem imovine. U nekoliko incidenata poslednjih godina paljeni su automobili „Vijesti”, a niko za to još nije odgovarao.
Reporteri bez granica zbog svega ovoga godinama spuštaju Crnu Goru na lestvici slobode medija. U izveštaju EU izražava se zabrinutost zbog medijskih sloboda i nasilja i traži rasvetljavanje mnogobrojnih slučajeva.
Pozive na linč na podgoričkom skupu mirno je slušala i Brankica Stanković. Ona, koja je u Srbiji pod specijalnom zaštitom zbog hrabrih novinarskih poduhvata, u Podgorici je Đukanovićevom javnom servisu obećala pomoć i saradnju. Šta će da radi tu – kako je Aco Đukanović došao do banke, a njegova sestra Ana do posla u „Telekomu” kako je crnogorska vlada pružala utočište zemunskom klanu... Ili, možda, kako je opasna hobotnica iz medija ozbiljna prepreka crnogorskom putu ka Evropi. Brankica na RTCG – to je isto kao da smo mi iz „Monitora” sa Vučelićem devedesetih istraživali ratne zločine po Bosni. U RTS-u!
Neprijatelji, koji su oklevetali vođu, pogazili etiku i prešli u četnike, identifikovani su na ovom eminentnom skupu. Poternica je doterana uz saučesništvo uglednika sa strane. Mete su legitimne, lov koji traje godinama može da se privede kraju.
Glavna urednica podgoričkog „Monitora“
Milka Tadić Mijović
objavljeno: 19.11.2013.
