Izvor: Blic, 25.Sep.2016, 19:29   (ažurirano 02.Apr.2020.)

SLEPA SLIKARKA IZ KIKINDE PRKOSI HENDIKEPU "Ne vidim olovku, svesku, mačku, ali vidim boju"

Svako mora da skupi snage i da se bori u životu. Najlakše je sesti, sve manuti i čekati na druge. Od toga nema rešenja, poruka je slepe Kikinđanke Jelene Jakonić(29), kojoj je u galeriji "Terra" otvorena samostalna izložba slika.

- Ja jedino vidim boje. Ne vidim čak ni olovku, ali srećna sam što mogu da crtam. Ne vidim ni svesku, ni klupu, ni mačku, ništa, nego boju. Daj Bože da mi još dugo ostane bar ovaj vid da mogu da slikam - kaže Jelena, koja na levom oku ima >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << "samo mrvu svetlosti", a na desnom vidi na udaljenosti od metar i po.

- Srećna sam kad slikam. Čak i onda kad mi je dan malo neveseo, a svako ima takvih dana, ja naslikam svetle boje. Kod mene su retko tamne boje. Manje koristim čak i braon. I u nju dodajem žutu ili druge boje da bude svetlija nijansa. Radost je slikati. Srećna sam dok god mogu da bojim. Hvala i ovom životu dok god mogu da vidim i da bojim - kaže Jelena Jakonić, devojka koja se slikanjem bori sa nedaćama koje su je snašle od samog rođenja.

Zbog izliva krvi u mozak vid joj je trajno oštećen, a lekari predviđaju totalno slepilo. I pored ovog problema, Jelena se bavi crtanjem i slikanjem.

- Deo vida koji joj je preostao omogućava joj prepoznavanje boja i njihovih nijansi, ali ne i oblika. Jelenine slike su apstraktne kompozicije bojenih površina koje asociraju na predele naizgled prepoznatljivog realnog sveta. Multipliciranjem mrlja i nejasnih oblika u različitim bojama, njeni radovi se pretvaraju u čulne vibracije. Otkrivaju nam vizuelne fenomene prelamanja svetlosti koje ljudsko oko usled refleksne reakcije na trodimenzionalni prostor i oblik nije u stanju da prepozna. Inspiraciju za svoju umetnost, Jelena nalazi u svakodnevici porodičnog života. Pozitivan stav i volja za životom su osnovne emocije koje prenosi svojim radovima. Njeno prostorno kretanje je ograničeno, a znanja i iskustva koja je tokom detinjstva i rane mladosti sticala zasluga su njene majke koja se pre njenog rođenja bavila pedagoškim radom - objašnjava njena mentorka Dragana Latinović.

Jelena Jakonić nema nikakvo formalno umetničko obrazovanje, ali je njen neobičan talenat zapazilo nekoliko kikindskih umetnika, najpre slikarka Vera Đenge, koja joj je predavala likovno u osmom razredu specijalne škole. Đenge ju je i naučila apstraktnom slikarstvu. Na njen socijalni i kreativni razvoj uticali su i ugledni vajari Miroslava i Slobodan Kojić i njena sadašnja mentorka, umetnica i rediteljka Dragana Latinović. Jelena im je beskrajno zahvalna.

- Nikada ne planiram da nešto konkretno slikam, već krenem da bojim, mislim da će biti bašta sa cvećem, a ispadne reka ili nešto drugo. Počnem, pa slikam i na kraju pitam mamu ili Draganu šta one vide, da one odrede šta sam naslikala - objašnjava Jelena koliko joj znači pomoć mentorke Dragane Latinović.

Jelena voli da čita i sluša narodne bajke i pesme. Omiljeni pesnici su joj Dragan Lukić i Duško Radović. Njihove mudrosti su njena životna vodilja.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.