Izvor: Glas javnosti, 20.Avg.2008, 07:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
SA LOVĆENA - PROTOJEREJ MR VELIBOR DŽOMIĆ
U Crnoj Gori u ovim užarenim avgustovskim danima ima svačega, svakoga i svega, a ponajviše rasprave o jeziku. Naravno, ne o srpskom jeziku, pošto je o njemu sve već odavno poznato i u Crnoj Gori i šire. Rasprava se vodi o tzv. crnogorskom jeziku. A u raspravu su, verovali ili ne, upali dojučerašnji saborci iz bloka za nezavisnu Crnu Goru. Nikako ne mogu da se dogovore oko jezika. Problema ima puno. Ideja još više. A inata najviše.
Koliko sam shvatio, borci za tzv. crnogorski >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << jezik su se podelili u nekoliko kolona. Iako kažu da govore istim nepostojećem jezikom, u njihovim vrelim avgustovskim jezikoslovnik raspravama niko nikoga od njih ne razume. Podsećanja radi, na popisu stanovništva u jesen 2003. godine, a zahvaljujući neviđenoj kampanji režima preko tzv. Dukađinsko-dukljansko-frizerske akademije Jevrema Brkovića, oko 20 odsto ukupnog stanovništva Crne Gore izjasnilo se da govori nepostojećim, pa dakle i nekodifikovanim i nepriznatim tzv. crnogorskim jezikom. Iako se u tom momentu nije znalo šta to znači i kako to izgleda, kako se piše i kako se čita, tadašnji predstavnik opozicije u pregovorima sa režimom pristao je na prevaru da se izmišljene pojave unose u popisne kartone. Po toj logici, i ostali podaci su mogli da se izmišljaju. Ako može da se upiše nepostojeći jezik, onda može i nepostojeće ime, prezime, lažni datum rođenja i sl. Da apsurd bude veći, a stvar nelogičnija, za nepostojeći jezik izjasnilo se i nešto oko 7 odsto nacionalnih muslimana i Bošnjaka. Za taj nepostojeći jezik izjasnilo se oko 13 odsto Crnogoraca. Uglavnom, na popisu se skupilo to što se skupilo. Oko 63 odsto Crnogoraca i Srba iz Crne Gore izjasnilo se da govori srpskim jezikom.
Režim je odmah nakon toga srpski jezik u školama preimenovao u „maternji jezik“. Skoro trideset odvažnih profesora srpskog jezika stupilo je u protest i, naravno, po kratkom postupku ostalo bez posla. Jedan od otpuštenih profesora danas srpski jezik predaje u Vraki kod Skadra u Albaniji pošto ne može u rodnom Nikšiću!
Može o tome da se napiše čitava knjiga. Ali, sada, više od progona srpskog jezika, pažnju javnosti pleni rasprava o tzv. crnogorskom jeziku. Iako je Crna Gora u liku Adnana Čirgića na Sveučilištu u Osijeku odmah nakon referenduma dobila prvog doktora nauka iz oblasti nepostojećeg tzv. crnogorskog jezika, primećuje se da doktora nigde nema u avgustovskim raspravama. U odsustvu jedinog doktora tzv. crnogorskog jezika lome se koplja i sevaju varnice u avgustovskoj raspravi. Jedni zagovaraju da se tzv. crnogorski jezik stvori preimenovanjem srpskog jezika. Drugi traže da se nazove po državi. Treći traže tzv. polovično rešenje. A četvrti novi jezik sa tri slova više i dva padeža manje. Međutim, i ovi četvrti, kako sam pročitao, traže da temeljno pravilo srpskog jezika, tj. ono Vukovo da pišemo kao što govorimo i da čitamo kako je napisano, postane temeljno pravilo njihovog tzv. crnogorskog jezika!
Zagovornici ove pucibruke veoma često, kako bi pažnju javnosti skrenuli od pozajmice Vukovog pravila, objašnjavaju ta tri nova „crnogorska“ slova; jedno je latinično slovo „s“ sa apostrofom iznad njega, drugo je ćirilično „s“ sa apostrofom, a treće je ćirilično „z“ sa apostrofom. Iz korpusa padeža novi crnogorski jezikoslovci su „izbačili“ lokativ i dativ. Mnogo je i ono što je ostalo, a kamoli još lokativ i dativ. Veliki je problem da nađu i pokažu neki bukvar iz vremena nezavisne Crne Gore. Zato ovih dana pretražuju po nadgrobnim spomenicima ne bi li našli ta tri „crnogorska“ slova. Do tada misliće i pisaće na srpskom, ali nikome o tome neće govoriti!
Sad ima da pricate kao mi iz dijaspore, koji smo odrasli vani. Posao u Crna Gora (izvinjavam se, Montenegro), volis Crna Gora, kakis u Crna Gora.... Imam prijatelja, koji je studirao u Zagrebu. Pricao mi je kako su to Hrvati lepo uredili. Prikazivali su poneki srpski film u bioskopu, ali sa titlovanim "prevodom" na dnu. Hrvatima je bilo teze razumeti "prevod" od govora na platnu. A i prevod je bio posebna prica. Pokusali su da "prevedu" svaku rec. jedino nisu preveli rec "picka", nisu imali drugu rec. A Bogu hvala, srpski film obiluje tom reci, tako da je zahvaljujuci njoj i "prevod" zadrzao dobar deo srpskog originala!
.jpg)
