S one strane samozadovoljstva i nemoći

Izvor: Politika, 18.Jan.2014, 16:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

S one strane samozadovoljstva i nemoći

Povodom teksta „S one strane dobra i (mogućeg) zla”, „Politika”, 14. januara

Ne bi trebalo poistovećivati zdravstveni sistem s lekarskom profesijom, kao što nije dobro izjednačavati lični profesionalni identitet sa idealizovanim predstavama o svojstvima jedne profesionalne grupe. S druge strane, skoro je nemoguće razumeti dešavanja u okvirima sopstvene struke nezavisno od širih okvira socijalnih zbivanja, od lokalnog do globalnog nivoa.

Postmoderni čovek >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << traži lično zadovoljstvo kroz uslugu i produkt, za koje je, prema vlastitim preferencijama, spreman da plati neku sumu novca. Smatra da ima puno pravo na povraćaj novca ako nije zadovoljan dobijenim.

Zdravstveni sistem je samo jedan segment tržišta usluga, koji troši ono što moćna farmaceutska industrija neprekidno inovira i proizvodi, a zarađuje bar za nadoknadu sopstvenih troškova.

Cenu zdravstvene usluge plaća korisnik na dva načina – obaveznim zdravstvenim osiguranjem do jednog nivoa i ličnim sredstvima iznad njega. Obe vrste usluga pod istim uslovima pružaju zdravstvene ustanove državnog i privatnog sektora.

Lekar može da poveća svoja primanja na tržištu zaposlenih kroz rad u državnom i privatnom sektoru, u više ustanova, u različito vreme.

Lekar odgovara za učinjene greške materijalnim obeštećenjem pacijenta iz sredstava namenskog osiguranja. Drugi oblici sankcija se podrazumevaju – od profesionalnih (gubitak licence) do krivičnih (zatvor).

Gde se mi u svemu tome nalazimo ne treba posebno objašnjavati. To što sam ja savestan i stručan ne obavezuje mog kolegu ili saradnika da bude takav, i obrnuto. Odgovornost je lična, načela su apstraktna, odluka slobodna, sankcije primenjuje uređena država. Moja dužnost je da se pitam da li sam dobar lekar (profesionalac) da bi ta neiskazana sumnja postala izazov. Cogito, ergo sum!

Ako organi države i strukovna udruženja nisu u stanju da se izbore sa anomalijama – od raznih vrsta grešaka do razgranatih i iznijansiranih formi korupcije – onda pojedincu preostaje jedino barijera sopstvene moralne savesti. A na nju se ne možemo preterano oslanjati.

Onih najsavesnijih je malo kao i onih najiskvarenijih. Društvu tranzicije ovi poslednji, međutim, daju osnovni ton, ne samo zbog nemoći države već i zbog njihove snažne neformalne povezanosti na širokoj interesnoj osnovi. Većina ih se plaši.

Radi se o parazitskim formacijama društva (i zdravstvenog sistema) koje ga razaraju. One su hijerarhijski strukturirane i prožimaju sve društvene slojeve i sve oblasti života. Onaj dole može da uzima malo da bi onaj iznad njega mogao više. Kažnjavanje služi da se eliminišu neposlušni i učvrsti disciplina u koruptivnom klanu.

Svako od nas u svojoj struci poznaje pripadnike klana. Nema ih više od pet procenata, ali oni hodaju uspravno i ponosno, i do juče su vam se cerili pravo u lice! Znaćemo da se nešto promenilo kada se na njihovim licima pojavi strah. Ili kada niko ne bude hteo da bude ministar zdravlja ili direktor fonda... Ili kada specijalisti prestanu da odlaze. Ili kada budem mogao da odem kod najboljeg kolege u privatnoj ordinaciji u zakazano vreme, o trošku zdravstvenog osiguranja, uz eventualnu doplatu, uz fiskalni račun.

A pacijent ima pravo da se ljuti, i treba da se ljuti, i ima pravo da bude nezadovoljan i treba da bude nezadovoljan, čak i kada ne koristi usluge najniže rangiranog zdravstvenog sistema u Evropi, nego nekog boljeg. Niko mu nije rekao koliko može dobiti za onoliko para, niti koliko je to para. Rekli su mu davno da je sve besplatno, i niko nije odlučno porekao tu laž. Baš zato što je besplatno on mora da doda još, ako zna gde i kome. A ne zna i nema, i zato je besan!

Moj lični stav je da dobrobit pacijenta čini maksimalna preciznost dijagnoze uz minimalne troškove u okvirima uređenog (i digitalizovanog) sistema. Uz malo dobre prilike, u međuvremenu, mogu da mu došapnem kako da zaobiđe onih pet odsto umreženih, koliko mislim da znam i koliko ih je moguće zaobići.

Docent Univerziteta u Beogradu

Dragan Mitrović

objavljeno: 18.01.2014.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.