Izvor: Nezavisne Novine, 21.Mar.2017, 13:25 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Rusi vratili red na Krim
Simferopolj, grad od 336.460 stanovnika, drugi je najveći grad na Krimu, nakon Sevastopolja. Tri godine nakon što je Rusija anektirala Krim, osjećaji tamošnjeg življa su pomiješani, iako je daleko više pozitivnih komentara.
Simferopolj je grad sa dosta mladih, ali ujedno i administrativni centar regije. Ipak, za njih je najveća promjena bila kada je Ukrajina napustila SSSR. Nakon toga, malo šta se promijenilo, iako su mnogi srećni što su sporazumom koji je ratifikovan >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << na današnji dan 2014. godine pripojeni Rusiji.
"Mi smo srećni, jer smo se vratili kući. Opet smo u Rusiji. Naša djeca odrastaju bez rata, a to je dovoljan razlog za osmijeh", kaže Julija, dok s prijateljicama ispija kafu u centru Simferopolja. Ipak, njena prijateljica ne dijeli njen entuzijazam.
"Ne slušajte je! Ništa se posebno nije promijenilo. Jedino su nam cijene bliže onim u Moskvi", kaže ova žena.
Oni koji rade u državnoj službi zadovoljni su životom. U Upravi saobraćajne policije Krima, ne žele da govore bez odobrenja nadležnih, ali ipak, službenica Elena ukratko kaže: "Daleko nam je bolje, više je posla. Istina, ruski zakoni se razlikuju od ukrajinskih, ali sada je sve na nekom višem nivou, ozbiljnije se radi."
Elena je rođena na Krimu, u Fedosiji. Rad u državnoj službi započela je još u vrijeme Ukrajine, a prije tri godine Rusi su im dali pravo izbora, jer nisu tjerali nikoga da radi za njih ukoliko to ne želi.
"Niko nije otišao iz naših redova. Svi su bili presrećni što smo postali dio Rusije. Ono što je zanimljivo jeste da se ovdje nikada nije govorio ukrajinski jezik, već samo ruski", kaže Elena. U predgrađu Simferopolja nalazi se poznati restoran "Krymski Dvorik", koji drži Rifat Bekirov, krimski Tatar. On kaže da je u početku, prije tri godine, bio zabrinut, ali da je sada presrećan što je Krim ruski.
"Posljednje tri godine desile su pozitivne promjene. Primjera radi, evo, Ukrajnici su prije deset godina počeli izgradnju škole za krimske Tatare. Rusima je trebalo svega godinu dana da je izgrade i stave u funkciju. Izgradili su nam novi most, otvorili su nam novi aerodromski terminal, čak su nam izgradili i novu džamiju. Penzije su povećane, dakle, samo pozitivne stvari su se desile", kaže Bekirov.
Na pitanje kako ostatak Tatara gleda na rusku vlast, Bekirov kaže da će se uvijek naći nezadovoljni. Ali, ipak, odnos zadovoljnih i nezadovoljnih je 70:30.
Na Jalti, koja slovi kao "grad sreće", zadovoljstvo pripajanjem Krimu se može raščlaniti na profesije. Taksisti i nisu baš zadovoljni, jer iako i dalje ima dosta turista, cijene su skočile, pa tako trpe i njihovi prihodi. Ipak, oni u javnom sektoru daleko bolje žive, jer Rusija šalje priličnu pomoć. Irina Belozerova, koja u gradskoj administraciji radi 15 godina, kaže da su prijašnji zvaničnici bili korumpirani i radili šta požele, ali da toga sad nema.
"Rado se sjećam referenduma. Plakala sam od sreće kada sam čula rezultat, a tek kada sam dobila ruski pasoš; bio je to neopisiv osjećaj. Nezadovoljni su samo oni koji ne žele da rade", ističe Irina.
Nastavak na Nezavisne Novine...
