Izvor: Southeast European Times, 17.Dec.2012, 20:19 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Region traži način da zaštiti insajdere
Zakoni u zemljama regiona ne pružaju dovoljnu zaštitu tzv. „insajderima“, niti previđaju mehanizme koji bi se bavili podacima koje bi oni obelodanili.
17/12/2012
Katica Đurović za Southeast European Times iz Beograda -- 17.12.2012.
Države u regionu rade na poboljšanju zaštite insajdera i donose zakone kako bi garantovale njihova prava i proširile borbu protiv kriminala i korupcije.
Insajderi su lica koja prijavljuju korupciju, krivična >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << dela i razne druge nepravilnosti. U nekim zemljama, više od polovine slučajeva korupcije prijavljuju insajderi, što je procentualno daleko više od ostalih slučajeva prijavljenih od strane drugih formalnih mehanizama kontrole, uključujući policijske akcije. Na Balkanu, međutim, broj slučajeva koje prijave insajderi je beznačajan.
Pravni sistemi u regionu trenutno ne štite insajdere i u većini slučajeva oni koji prijave pomenuta krivična dela trpe posledice, tvrde organizacije koje se bave zaštitom insajdera.
U Srbiji, nacrt zakona o zaštiti insajdera trebalo bi da bude izrađen sredinom 2013. godine.
„Ovaj zakon je od ogromnog značaja za sistemsku borbu protiv korupcije. Kako bi se obezbedilo pravilno korišćenje i sprovođenje zakona, u njegovoj izradi učestvovaće nevladine organizacije i sami insajderi“, kaže za SETimes srpski ministar pravde Nikola Selaković.
„Taj zakon obezbediće adekvatnu zaštitu od odmazde nad ljudima koji odluče da prijave korupciju i nepravilnosti“, kaže on.
Bojana Bokorov, asistent na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, obavestila je 2010. godine nadležne o trgovini sa listama čekanja za radiološku terapiju na Univerzitetskoj klinici. Ona je tvrdila da su neki lekari davali prednost inostranim pacijentima koji su plaćali za radiološke tretmane nad srpskim pacijentima koji su dobijali terapiju besplatno.
U maju ove godine, Bokorova je dobila otkaz. Agencija za borbu protiv korupcije dodelila joj je status insajdera, što znači da ne može da dobije otkaz sve dok se ne istraže tvrdnje o korupciji. Nadležni, međutim, do sada nisu preduzeli nikakve mere po tom pitanju.
Bokorova je tužila univerzitet i načelnika radiološkog odeljenja zbog uznemiravanja na radnom mestu, ali je njena tužba nestala iz Osnovnog suda u Novom Sadu. Prema navodima ministarstva, memorandum o saradnji između ministarstva i srpske organizacije insajdera „Pištaljka“ biće potpisan krajem meseca.
„Država i insajderi moraju da budu saveznici u borbi protiv korupcije. Država je dužna da pruži adekvatnu zaštitu od mobinga i zlostavljanja na poslu i druge vrste odmazde, poput pretnji i otpuštanja“, kaže Selaković.
Član Pištaljke Vladimir Radomirović kaže da očekuje da se svaka odmazda nad insajderima tretira kao kao krivično delo i da vlasti nastave da delaju po prijavama insajdera, bilo da su podnete anonimno ili ne.
„Kao insajder, ugrožen sam u socijalnom, profesionalnom i finansijskom smislu. Insajderi koji prijave slučaj korupcije u većini slučajeva ostaju bez posla, usamljeni, bez ikakve pomoći i pod ogromnim pritiscima, suočeni sa pretnjama i tužbama. U tom kontekstu, zaštita insajdera više je nego neophodna. To takođe znači da država shvata kakvom se riziku izlažemo“, kaže Radomirović za SETimes.
Donošenje zakona o zaštiti insajdera povećalo bi broj otkrivenih slučajeva korupcije. [AFP]
Milica Petrović, zaposlena u Elektrodistribuciji u Beogradu, kaže da je biti insajder velika odgovornost i da nije lako odlučiti se na takav korak.
„Morala bih dva puta da razmislim pre nego što odlučim da nekog prijavim u takvim okolnostima. Ne volim nepravdu, ali ne bih ni da izgubim posao. Ponekad je najbolja opcija da se usredsredite na svoj posao i ne obraćate pažnju na ono što se dešava oko vas“, kaže Petrovićeva za SETimes.
„Da postoji zakon koji me štiti, prijavila bih nepravilnosti, ali samo ako neko zaista može da me zaštiti od otkaza, ili barem da mi pomogne da nađem drugi posao ako dobijem otkaz“, kaže ona.
Sa napredovanjem borbe protiv korupcije, mnoge zemlje u regionu planiraju da usvoje neophodne zakone u bliskoj budućnosti.
U Crnoj Gori je bilo samo tri slučaja javnog iznošenja činjenica od strane insajdera u protekle tri godine. Predstavnici nevladinog sektora u Crnoj Gori kažu da je ta brojka tako mala zato što građani strahuju za svoj posao i živote i samim time se odlučuju da ne prijavljuju korupciju i krivična dela.
„Delotvorni propisi i mehanizmi sprovođenja su potrebni kako bi se napravio uspešan mehanizam iznošenja činjenica do kojih dođu insajderi. Za sada takvog mehanizma nema. Dobili smo brojne anonimne prijave zato što nam ljudi veruju i više vole da prijave slučaj korupcije nama nego da se obrate državnim ustanovama“, kaže za SETimes Ana Novaković, direktor u Centru za razvoj nevladinog sektora.
Zakon o zaštiti insajdera trebalo bi da bude usvojen iduće godine.
Prema rečima Novakovićeve, nepostojanje zakonske zaštite samo je jedna dimenzija problema. Postoji i politička dimenzija, kaže ona.
„Ne postoji ambijent za istinsku vladavinu prava koji podržava ljude koji žele da govore o neregularnostima u javnom ili privatnom sektoru“, kaže Novakovićeva.
U Bugarskoj ne postoji poseban zakon o zaštiti insajdera, već su propisi sadržani u zakonu o upravnom postupku, uključujući i pravo da se ukaže na korupciju i prestupe, kao i opštu zaštitu od progona.
Iako u Krivičnom zakoniku postoji neka vrsta opšte zaštite, nema konkretne zaštite državnih službenika koji prijave slučajeve korupcije.
„Ne bih prijavio korupciju jer se ne bih osećao sigurno ni za porodicu, ni za sebe samog“, kaže za SETimes Petar Markov, inženjer iz Sofije. „Zakon predviđa zaštitu ličnih informacija, ali nisam siguran da se uvek poštuje u potpunosti. Na drugoj strani, mogu da pošaljem anonimnu dojavu, ali će završiti u kanti za otpatke.“
Dopisnica SETimesa Svetla Dimitrova u Sofiji učestvovala je u izradi ovog izveštaja.
Nastavak na Southeast European Times...














