Izvor: Nezavisne Novine, 24.Jun.2015, 23:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Rasprodaja bizarnosti i bola
Nema više Dženis, umro Elvis Prisli, umiru lagano zvezde rokenrola, tek kad neko umre, o njemu se misli, započinje opšta rasprodaja bola - stihovi su snimljeni davne 1979, koji se decenijama na različitim primjerima pokazuju kao istiniti.
Najnoviji slučaj jeste aukcijska internet prodaja "posljednjih riječi Džima Morisona", čija licitacija traje do danas.
"O njima se tada govori i piše, pokojniku slavnom, naglo skače cena i svako se trudi da zaradi više, lešinari >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << trče po svoj deo plena", nastavak je pjesme koju je pjevao Bora Đorđević na prvom albumu "Riblje čorbe" "Kost u grlu". Od tada prošlo je skoro 40 godina, a "rasprodaja bola" ne prestaje. Štaviše, "cijena" pokojnika i dalje raste, stoga ćemo izdvojiti nekoliko aukcija posvećenih velikanima rokenrola, a vi procijenite da li su one plod kolekcionarske strasti, otkrivanja do tada nepoznatih detalja iz istorije žanra ili pak okupljanja u svrhu bizarnih takmičenja.
Činjenica da je originalni rukopis pjesme Džima Morisona pronađen u hotelskoj sobi u Parizu u kojoj je 1971. pjevač preminuo aukcijska kuća "Paddle8" procijenila na vrijednost od 60.000 do 80.000 dolara u svijetu aukcionara najnormalnija je pojava. Ako je pjesma dostupna široj javnosti kao nematerijalno dobro, čak ni skeptici ne bi imali ništa protiv ove prodaje, no sačekajmo ostale primjere.
Zub sa karijesom Džona Lenona, koji je nakon vađenja legendarni roker dao kućepazitelju, prodat je na aukciji 2011. godine za 31.200 dolara. Godine 2007. Lenonov pramen kose na aukciji uspomena na "Bitlse", kupljen je za 24.000 funti (32.700 evra). Lenon je pramen kose poklonio frizerki benda Beti Glazou na vrhuncu slave, zajedno sa primjerkom svoje knjige "A Spaniard in the Works". U posveti je napisao "Za Beti, mnogo ljubavi i kose, Džon Lenon". Iako su aukcijske kuće tada predviđale da se za ovaj pramen može zaraditi maksimalno 4.000 evra, anonimni kupac je u telefonskom razgovoru ponudio mnogo više, a frizerka Beti nakon uspješne prodaje izjavila je da je "željela da proda kosu i knjigu kako bi ih dobili obožavaoci".
Cijena Lenonove kose ipak nije ni blizu kose kralja rokenrola, pomenutog u stihovima gore, Elvisa Prislija. "Kraljeva lokna" na aukciji 2002. prodata je za nevjerovatnih 115.000 dolara, a od Elvisove smrti do danas na aukcijama prodavane su njegove stvari, od igle do lokomotive. Dobro, lokomotivu možda nije posjedovao, ali autobus kojim je išao na turneje prije samo mjesec dana na aukciji u Njujorku prodat je za 268.000 dolara. Autobus je još u odličnom stanju, može da primi 12 osoba, ima devet ležaja, rashladni uređaj, frižider, mikrotalasnu pećnicu, televizor i zvučnike, tako da potez kupca i ne čudi, ali šta reći za prošlogodišnju aukciju organizovanu povodom 37. godišnjice pjevačeve smrti?! Tada je papirna meta izrešetana mecima u koju je Elvis Prisli pucao iz vatrenog oružja u svom privatnom strelištu prodata za 27.500 dolara.
Godine 2008. je spaljena gitara Džimija Hendriksa prodata je na aukciji u Londonu za 280.000 funti (760.000 KM). Naime, 1967. na festivalu Monterej u blizini San Franciska Pit Taunsend, gitarista benda "The Who", na bini slupao je svoju gitaru, a Hendriks, koji je nastupao poslije njega, u želji da ga zasjeni, odlučio je da svoj instrument spali. Međutim, ono što nije bilo javnosti poznato jeste da je omiljenu crnu fender stratokaster gitaru, za koju je bio izuzetno vezan, nekoliko trenutaka prije polivanja benzinom iza stejdža zamijenio za manje vrijedan instrument. Taj lažni fender stratokaster prodat je 2008. dok je omiljena gitara Džimija Hendriksa u ruke aukcionara, gotovo neoštećena, dospjela tek 2012.
Bilo da se radi o prodaji običnih sitnica ili stvari od "neprocjenive" važnosti, pjesma sa početka teksta kaže dalje: "sve to nije dobro, mrtvi nisu roba, pustite da mirno leže na dnu groba". O našim odavno umrlim junacima moglo se još i pjevati ovako, no šta reći za žive - magove modernog doba. Umjetni nokat Lejdi Gage koji joj je slučano ispao na koncertu neko je platio 13 000 dolara; maramica u koju je Skarlet Johanson izduvala nos plaćena je 5.300 dolara; za žvaku koju je Britni Spirs isljunula u bekstejdžu neko je izdvojio 14 000 dolara. Ko je još "rasprodaju bola" smatrao za lošu stvar koja nema veze sa idealima rock'n'roll muzike, dobrodošao u 21. vijek - eru rasprodaje do sada neviđenih bizarnosti.
Nastavak na Nezavisne Novine...








