Radno mesto - Severno more

Izvor: Blic, 29.Dec.2009, 06:05   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Radno mesto - Severno more

Kada je pre neku noć oluja uzburkala pučinu Severnog mora i zaljuljala naftnu platformu "Nobl Džordž", Užičanina Nikolu Piščevića obuzela je tiha jeza. Kroz prozor spavaonice, dvesta kilometara daleko od kopna, gledao je kako džinovski talasi zapljuskuju plutajuću konstrukciju koja je plesala pod udarima vetra.

A onda se preslišao da je takvih oluja već đuture doživeo i po ko zna koji put ubedio sebe da su one sastavni deo života na platformi. Snenog su ga jutrom >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << dočekali pripitomljeno more i nove radne obaveze.

Nikola Piščević (33), po struci diplomirani geolog, već pet godina je u službi jedne francuske kompanije koja istražuje energetske resurse Severnog mora. Tragajući za nalazištima nafte i gasa ispod morskog dna, platforma "Nobl Džordž", na kojoj je Nikola trenutno angažovan, patrolira nepreglednim vodenim beskrajem i po 250 kilometara daleko od obala Holandije.

"Naš posao je da ispitamo kapacitete nafte ili gasa u pojedinim delovima mora. Sa platforme se u dubinu od pet-šest hiljada metara od nivoa vode spuštaju specijalne burgije-dleta koje testiraju dno. Ako ispitivanja pokažu da dole leže zavidne zalihe nafte ili gasa, onda se te bušotine predaju na dalju eksploataciju. Spušta se posebni uređaj koji nalazište povezuje sa već postojećim naftovodnim i gasovodnim sistemom razvedenim dnom Severnog mora. Moj posao je da iz kabine, pravog malog spejs-šatla opremljenog mnoštvom računara, pratim razne parametre tokom bušenja", kaže Nikola Piščević.

Dve sedmice na poslu, pa dve sedmice slobodan. Takav režim rada važi za sve zaposlene na platformi. Po povratku sa odmora, smene radnika se u zakazano vreme okupljaju ili u škotskom Aberdinu ili u danskom Denhelderu, zavisno u kojim vodama ih čeka posao. Tu se ukrcavaju u helikoptere koji ih voze na platforme. Let ume da potraje od trideset minuta do dva i po sata.

"Radni dan počinje u šest izjutra i traje dvanaest sati. Platforma je površine oko sto ari i sastavljena je iz više celina. Tu je deo sa koga se upravlja bušenjem, zatim blok sa generatorima za struju, helidrom, odsek sa sobama za stanovanje, biblioteka, TV sala, soba za razonodu. Platformu opslužuje od 80 do 120 ljudi. Osim ekipe zadužene za bušotine, tu uhlebljenje nalaze i kuvari, spremačice, stjuardese, inženjeri, vatrogasci. Posada je multinacionalna - najbrojniji su Englezi, a ima i Hrvata, Poljaka, Argentinaca, Meksikanaca, Italijana, Francuza, Nigerijaca. Najsrećniji smo kada kuhinju povere Makedoncima. Hrana je obično jaka, uglavnom se jede meso, a Makedonci tu kulinarsku monotoniju umeju dobro da razbiju gibanicama i kuvanim pasuljem", priča ovaj Užičanin.

Otvorenim morem gazduje priroda i tu čovek, uz galeba jedini živi stvor vidljiv u tim prostranstvima, nema mnogo prostora za manipulaciju, već da poštuje strogi pravilnik mera koji se na platformi poštuje. Snažne oluje nisu retka pojava. Pamti Nikola i sablasne talase visoke i po osamnaest metara koji su pomerali platformu i čak iskusnijim kolegama uterivali strah u kosti. Zna leti sunce dobro da zaprži nad Severnim morem pa da živu u termometru digne i preko trideset stepeni. Zimi su temperature konstantne u rasponu od pet do deset stepeni, retko im dejstvo tople golfske struje dozvoli da se spuste ispod nule.

Nafta i gas zahtevaju striktan nadzor jer svaka nepažnja može da dovede do požara. A vatra na platformi nije retkost.

Već prvog radnog dana na ovom poslu, novembra 2005. godine, Nikola je doživeo pravo vatreno krštenje. Još nije čestito ni raspakovao kofere, a već se platformom proneo alarm za uzbunu.

"Požar je zahvatio pogon sa generatorima i svi smo morali da se skupimo u jednoj prostoriji. Taman smo se spremali na evakuaciju kada su sirene oglasile da je stihija lokalizovana. U situacijama kada stvari izmiču kontroli osoblje se ukrcava u helikopter i čamce za spasavanje i beži na brod koji krstari blizu platforme. Takav brod, koji služi kao ostrvo spasa, ima svaka platforma. Jednom sedmično, obično subotom, izvodi se protivpožarna vežba. Vatra se, naravno, simulira, vatrogasci uvežbavaju gašenje i izvlačenje povređenih, a ostali utrčavaju u čamce", opisuje Nikola Piščević svakodnevicu života daleko na pučini Severnog mora.

Helikopterom na posao

„Na platformi se poštuju stroga pravila zaštite na radu - obavezno je nošenje kombinezona, šlema, naočara i čizama sa metalnom zaštitom za prste. Kako ljudi koji tamo rade spavaju u svojoj 'fabrici’ i nemaju previše opcija za bekstvo u slučaju havarije, neizbežno je poštovanje pravila o rukovanju alatima i drugim oruđima, pogotovu onima za varenje i sečenje koja proizvode toplotu. Režim je vojnički sve dok se ne dođe do odnosa šef - radnik gde prijateljstvo nadvladava hijerarhiju. Svaki let helikopterom sa kopna ka platformi i nazad znači presvlačenje u nepromočiva odela, koja služe kao preventiva u slučaju da vazduhoplov sleti na vodu pa moraš da ga napustiš", kaže Nikola Piščević.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.