Izvor: Nezavisne Novine, 29.Jan.2016, 19:52   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Putovanje u Chiang Mai - avantura na sjeveru Tajlanda (FOTO)

Dok sam istraživala o Tajlandu prije putovanja Chiang Mai mi se učinio kao veoma zanimljiv i zabavan grad i tako je uvršten u našu turu kroz Aziju. Nisam ni bila sigurna na koji način ćemo doći do ovog dijela Tajlanda iz Laosa ali sam se nadala da će biti neka konekcija. Rješenje smo pronašli u noćnom autobusu iz Luang Prabang u Laosu.

Nakon Bangkoka, Kambodže i Laosa odlučili smo se ponovo vratiti u Tajland ali ovaj put na sjeverni dio zemlje. Noćnim autobusom krenuli >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << smo iz Luang Prabanga i nakon otprilike  10 sati vožnje stigli smo u mali gradić koji graniči sa Tajlandom. Stigli smo u 5 u jutro na stanicu i vozač autobusa je izbacio naše stvari, i dok smo se mi još pospano protezali autobus je već napustio stanicu. Ni na ovom putovanju nismo bili jedini, što je u ovakvim situacijama pravo olakšanje. I tako smo sa još 5 turista stojali na praznoj autobuskoj stanici u nekom gradiću u Laosu, zbunjeni i pospani u nadi da će neko ipak doći po nas i uputiti nas dalje. I stvarno nas ni u ovom slučaju nisu razočarali. Nakon nekoliko minuta došao je mladi momak koji nas je smjestio u tuk tuk i dao upute gdje da ga čekamo do 8 sati kada granični prelaz počne raditi.

Još jednom smo se uvjerili da putovanje kroz Aziju ponekad izgleda nevjerovatno i neizvjesno ali na kraju uvijek stignete na željenu destinaciju, uglavnom sa zakašnjenjem, ali stignete. I tako je naš vodič stigao u 8 h i dao nam upute za prelazak granice. Oprostili smo se od Laosa sa jednim odjavnim pečatom i smjestili se u drveni brod da pređemo granicu koja je u ovom slučaju rijeka koja prolazi između Tajlanda i Laosa.

Sa novim pečatom u pasošu poželjeli su nam ponovo dobrodošlici u Tajland i sa veoma modernim autobusom nastavili smo put prema Chiang Mai-u. U putu smo upoznali jednu djevojku iz Poljske koja je već bila u Chiang Mai-u i na njenu preporuku smo otišli u hotel u kojem smo i našli smještaj za naredne dane.

Chiang Mai je na prvu ispunio moja očekivanja. Manji i mirniji je od Bangkoka, a ujedno je dovoljno velik da je zabavan i živ. Rijeka koja prolazi kroz centar mu daje posebnu draž, kao i dijelovi starih zidina koje okružuju grad sa svih strana. Chiang Mai je poznat po mnogobrojnim izletima na kojima turisti provode dan, dok se na veče zabavljaju u gradu u mnogobrojnim restoranima ili barovima. Izlete možete izabrati u turističkim agnecijama koje su na svakom koraku. Nakon što okvirno odlučite šta želite vidjeti, provjerite u nekoliko agencija cijene i opcije. I naravno cjenkajte se.

Jednodnevni izlet koji smo mi izabrali bio je stvarno sadržajan, ali po meni i okrutan.

Počeo je sa obilaskom sela u kojem žive stara plemena (uglavnom iz Burme). Tu je i čuveno pleme dugih vratova koje je prepoznatljivo po željeznim ogrlicama koje nose žene oko vrata i koje su im sa godinama izdužile vratove. Te ogrlice nikad ne skidaju, pa ni za vrijeme spavanja. A djevojčice svoje prve krugove dobiju sa 5 godina. Ta posjeta je bila prilično tužna naročito nakon što sam vidjela malu djevojčicu koja je bila izložena kao u izlogu za nas turiste. Njihov običaj nošenja tih krugova poštujem, ali mi je više bila okrutna činjenica da turističke agencije svakodnevno dovode ogroman broj turista koji dolaze u selo tj. u domove tih ljudi, da ih gledaju i fotografišu, dok oni i dalje žive veoma skromno. Školica u kojoj su djeca imali nastavu je bukvalno šupa, a rukotvorine koje rade i prodaju ne mogu biti dovoljne da izdržavaju porodice. Pitala sam našeg vodiča da li im agencija daje određen iznos od njihove zarade, ali nije znao dovoljno engleski da bi me razumio ili odgovorio.

Osjećala sam olakšanje kad smo krenuli dalje iz sela, a ujedno i neku grižnju savjest jer sam svojim dolaskom podržala da i dalje ove ljude drže kao u zološkom vrtu. Ali možda je to i jedini izvor finansiranja i jedini način da selo zaista opstane. Ne znam, samo nagađam. Naredna destinacija bila je farma orhideja i leptira. Radovala sam se jer mi je to zvučalo kao da ne može biti okrutno.

I orhideje su stvarno lijepe. Tajlanđani su od ničega kreirali ponudu koja zabavlja turiste i nudi im ono što žele da vide. Divno je bilo vidjeti i toliko leptira na jednom mjestu ali je ponovo prilično neprirodno da su takve divne životinje, koje su meni simbol slobode, zarobljene u nekoliko kvadrata.

Chiang Mai je još poznat kao grad slonova i skoro svaki izlet uključuje i druženje sa slonovima. Ovo je bio i moj prvi susret sa tim velikim lijepim stvorenjima. Ali i ovo je bio samo nastavak tužnih aktivnosti na ovom izletu. Ti divovi, koji bi sve nas mogli zgaziti kao mrave, izgledali su tužno i bespomoćno.

Nije ni čudo kad su po cijeli dan prelazili istu rutu noseći turiste na leđima. Nije iskustvo koje želim ponoviti i sad sam sigurnija nego ikada da i dalje treba da se pridržavam svojih pravila da izbjegavam sve što uključuje dresiranje divljih životinja jer to definitivno nije prirodno. Ne mogu ni opisati olakšanje kad smo završili taj dio izleta i prešli na ručak.

Slijedila je šetnja kroz prirodu do vodopada i to je bio definitivno najbolji dio izleta.

Priroda je predivna i ako mene pitate u Chiang Mai-u treba provoditi što više vremena šetajući kroz njihovu šumu. To je pravi doživljaj.

Na spisku aktivnosti za naš izlet bio je i rafting ali to nisam toliko ozbiljno shvatila. Sa još jednim parom stigli smo do rijeke odakle polazi naša rafting ruta. Dobili smo skipera koji nam je na tjalandsko – engleskom objasnio u tri rečenice pravila i već smo bili na vodi. Bila sam već nekoliko puta na raftingu i nije me bilo strah, a ova rijeka je izgledala tako mirna da sam bila ubjeđena da će ovo biti dosadno i da ćemo morati veslati. Rijeka je bila tako mutna i prljava da smo u startu dogovorili da nema prskanja. Kroz glavu su mi prolazile horor priče drugih turista koji su dobili strašna trovanja i infekcije od dodira sa vodom poput ove. Ispostavilo se da nisam bila u pravu i da je ovo ipak bio pravi rafting jer je nakon nekoliko metara rijeka podivljala i krenuli su pravi brzaci koji su nas toliko bacali da su čamac skoro prevrnuli. Jedan član ekipe nam je ispao iz čamca i čak je bilo nekoliko sekundi veoma napeto jer nismo mogli da ga izvučemo ispod čamca. Uspjeli smo ga vratiti u čamac i nastavili dalje uz smijeh da je se uspio sad izvući ali da svakako neće još dugo nakon što je plivao u toj vodi.

Rafting je bio iznenađujuće uzbudljiv, a pred kraj smo se još prebacili na čamac od bambusa da i to probamo. Bambus je nevjerovatno stabilan i plutao je po vodi bez obzira što nas je četvero sjedilo na tome.

Ako idete na ovako nešto slično obavezno ponesite dodatno stvari da se možete presvući. Mi smo bili skroz mokri a još smo se sat vremena vozili u otvorenom kombiju do grada.

I tako se završio naš uglavnom tužni i ali i uzbudljivi izlet. Stigli smo u hotel mokri, iscrpljeni i puni utisaka. Sigurna sam da ne bih slične stvari ponovo željela vidjeti ali nekad je dobro i shvatiti šta ne želite u budućnosti. Tajlanđani su ponudili ono što turisti žele, pa koliko god meni neke stvari izgledale okrutne, jasno je da su tu jer ih turisti žele vidjeti. Ali i dalje je veoma tužno.

Kažu da je slično i sa tigorvima koji su veoma popularni u Tajlandu.

Uglavnom sam čula utiske da je jezivo koliko su te životinje bespomoćne. Opisala sam vam svoje viđenje ovih izleta, pa razmislite da li je to za vas ako budete išli u ove krajeve. Možda neke stvari i ne treba vidjeti.

Drugi dan u Chiang Mai-u smo iskoristila da još malo prošetamo kroz grad. Uživali smo u hrani, voćnim koktelima, prošli kroz još nekoliko hramova i opuštali se u velikom parku. U Chiang Mai-u sam i prvu put vidjela koncept antikvarnica u kojim kupljenu knjigu ako pročitate prije odlaska možete vratiti i dobiti pola plaćenog iznosa nazad. Izbor knjiga je odličan tako da smo se “naoružali” knjigama za odmor na otocima koji je bio pred nama.

Chiang Mai je stvarmo zanimljiv grad sa mnogo uličica u kojima se turisti uz karaoke i ples zabavljaju do ranih jutarnjih sati. Ako želite da upoznate i drugu stranu Tajlanda osim Bangkoka i otoka gdje najviše ljudi ide onda je ovaj gradić sigurno dobar izbor. Mi smo nakon svih gradova koje smo obišli bili već malo iscrpljeni i radovali smo se ljenčarenju na plaži. Iz Chiang Mai-a smo letili za Pukhet sa niskobudžetnom avio kompanijom Air Asia. Postoji i mogućnost da se ide autobusom preko Bangkoka ali traje veoma dugo.

(NN/PutovanjeIzSnova)

Nastavak na Nezavisne Novine...