Psihijatar koji je želeo da leči homoseksualnost (i zamalo dobio Nobela)

Izvor: NoviMagazin.rs, 21.Jul.2016, 22:54   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Psihijatar koji je želeo da "leči" homoseksualnost (i zamalo dobio Nobela)

Doktor Robert Hit bio je kontroverzni američki psihijatar koji je praktikovao biološku psihijatriju, teoriju po kojoj se sve mentalne bolesti zasnivaju na fizičkim osnovama, pa su u skladu sa tim i lečene hirurškim putem.

Veći deo svoje karijere, koja je trajala više od pola veka, posvetio je istraživanju teorije da se šizofrenija i druge psihičke bolesti mogu lečiti elektrošokovima pomoću elektroda koje su hirurški instalirane u lobanju pacijenta. Svoja istraživanja >> Pročitaj celu vest na sajtu NoviMagazin.rs << je propratio sa više od 245 naučnih radova i tri knjige.

Eksperimenti na ljudima

Svoju metodu je koristio i kako bi muškarce lečio od homoseksualnosti, a žene od frigidnosti. Eksperimentisao je i sa kontroverznim lekom "Bulbokapninom", supstancom za koju se verovalo da se pomoću nje može isprati mozak.

Svoja, uglanom ilegalna istraživanja sprovodio je i na životinjama, ali i na ljudima, tačnije, na zatvorenicima. A još je šokantnije što je njegov naučni rad finansirala CIA, piše Independent.

Hit je izmišljao stvari kako bi se proslavio

Njegova istraživanja su ga dovela skoro do Nobelove nagrade, kako se pričalo 60-ih godina. Otkrio je, naime, taraksein, supstancu za koju je tvrdio da je antitelo koje proizvodi ljudski mozak.

Prisustvu tarakseina u telu svojih pacijenata pripisao je i pojavu šizofrenije. Njegovo otkriće se svojevremeno najavljivalo kao jedno od najvećih u području psihijatrije.

Ali, postojao je jedan mali problem: taraksin nije postojao. Nakon toga njegova nacionalna karijera bila je uništena, svuda osim u saveznoj državi Luizijani gde su njegov rad i dalje redovno hvalili, poštovali, pa i nagrađivali.

Kontroverzna terapija za lečenje homoseksualnosti

Tokom 70-ih Hitov hirurški pristup psihijatriji počeli su da osuđuju renomirani lekari širom sveta, što je na kraju dovelo do toga da se našao pod istragom nekih uglednih američkih institucija, ali i novina.

Tako je 1974. godine objavljen tekst "Misteriozni eksperimenti doktora Hita: Pitamo se ko je tu lud, a ko nije", u kojem se pisalo o slučaju misterioznog pacijenta B-19 koga je kontroverzni psihijatar svojom invazivnom metodom lečio od homoseksualnosti i kako je pisalo, izlečio.

Kad je taj mladić neuglednog porekla završio na Hitovoj nezi, u njegov mozak je hirurškim putem instalirano devet čeličnih implantata u različita područja u mozgu. Žice, koje su mu izlazile iz lobanje, potom su spojene na kontrolnu kutiju pomoću koje je, uz lekarski nadzor, mogao sam da daje elektrošokove.



Hit je tvrdio da je terapija uspešna

Njegova terapija se sastojala od toga da mu je Hit prikazivao heteroseksualni pornografski sadržaji, na koje je u početku reagovao agresivno.

Pacijent je, kako bi izbegao neprijatnost, sam morao da stimuliše onaj deo mozga koji bi izazivao suprotni efekt kad bi gledao seksualni čin. Terapija se činila uspešnom.

Posle nekog vremena pacijent B-19 izrazio je čak želju za seksualnim odnosom sa ženom. Hit je, uz dozvolu države, angažovao prostitutku kako bi proverio da li je njegov pacijent zaista "napredovao" u svom "lečenju".

Nakon plaćenog "druženja", sve se činilo uspešnim. Niko ne zna šta se, zapravo, dogodilo.

Hit je, naime, dugo ljude pokušavao da uveri kako je njegova metoda "izlečila" mladića, s tim što se kasnije otkrilo da se radilo o muškoj prostitutki.

Sve čime je terapija elektrošokovima rezultirala bilo je to da je njegovom pacijentu toliko spržila mozak da je postao nezainteresovan za seksualne odnose generalno.

Iznenađujuće je, zapravo, koliko se malo kasnije o tom slučaju pisalo. Hit za života nikome nije dopuštao da proveri rezultate njegovih istraživanja, a tu su praksu kasnije nastavili u institutu koji je vodio.

Za eksperimente je birao crnce koje je smatrao životinjama

Hitu su kolege kasnije prebacivale što je lečenju pacijenta B-19 pristupio toliko agresivno, a ne što ga je uopšte lečio.

Homoseksualnost je, naime, do 1968. godine smatrana mentalnom bolešću, a tek je 1973. skinuta sa liste seksualnih devijacija.

Njegov prilično ugledni kolega Eliot Valenstejn ga je čak zbog toga u svojoj knjizi "Brain Control" proglasio lošim naučnikom zbog toga što je rezultate svojih istraživanja tumačio neobjektivno.

"Provodio je neetičke eksperimente i nad decom, a najčešće je birao crnce jer ih je smatrao životinjama kojih ima svuda", rekao je kasnije.

S njim se složio i profesor psihijatrije Alan Bomajster, vodeći stručnjak za Hitovo delo.

On je Hitove eksperimente nazvao nepouzdanima ne samo za današnje standarde, nego i za vreme kad ih je Hit sprovodio.

"Hit je govorio kako svoje eksperimente sprovodi zbog dobra svojih pacijenata, ali veći deo njih sigurno nije mogao da koristi njegovim pacijentima".

Nastavak na NoviMagazin.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta NoviMagazin.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta NoviMagazin.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.