Izvor: RTS, 28.Dec.2017, 18:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Prvi susret potomaka dva brata koji su preživeli Kajmakčalan
Iz Mrsaća, pomoravskog sela kod Kraljeva, u otadžbinski rat 1914. godine otišla su dvadeset tri mlada ratnika. Preživela su samo sedmorica, među njima i braća Isakije i Sreten Marković, nosioci brojnih odlikovanja. Svi njihovi potomci sreli su se nedavno prvi put.
U odbranu slobode i časti
otadžine, kako se u to vreme pričalo u
Mrsaću i okolnim pomoravskim
selima. Godine 1914. krenula su i >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << rođena
braća osamnaestogodišnji Sreten i tri
godina stariji Isakije Marković. Sve
vreme rata braća su bila jedan pored
drugog, prvi u jurišima, najhrabriji u
rovovskim borbama. Potomci ih se sećaju
s ponosom.
"Moji dedovi su bili veliki
ratnici i naočiti ljudi.Pričao mi je deda
Sreten da dok je ležao u francuskoj
bolnici u njega se zaljubila jedna
Francuskinja, medicinska sestra. Drugovi
su mu preporučivali da se oženi njome
ali on nije hteo. Voleo je samo Srpkinje. Ali
eto, posle mnogo godina moj sin se oženio
Francuskinjom, ima dvoje dece i živi u
Francuskoj. Dakle Markovićima su
Francuskinje na neki način bile suđene", kaže
Brano Marković, Sretenov unuk.
I Živojin Marković ističe da su
njegov otac Sreten i stric Isakije bili
hrabri ratnici koji su sanjali povratak
u rodni Mrsać gde im se majka svakoga
dana molila bogu da joj se vrate
sinovi.
"Majčine molitve su uslišene tako
da u najvećim bitkama nisu dobili nijednu
ranu", kaže Sretenov sin Živojin.
Znameniti Solunci stekli su po
povratku brojno potomstvo.Isakije i
supruga Zorka izrodili su trinaestoro
dece, a Sreten i Radojka sedmoro.
"Otac je ostavio najveći pečat
u mom životu. Učio nas je da budemo časni
i pošteni ljudi. Jeli smo iz jedne činije
ali su nas međusobna ljubav i poštovanje
održali. Mislim da smo ispunili očev
zavet," priča Rodoljub Marković, Isakijev
sin.
Dragan Marković, Sretenov unuk, naglašava da je za Sretena i
Isakija vezano formiranje pevačkog
društva "Mokranjac", kasnije 1924. godine
Fudbalskog kluba "Morava", zatim prve
atletske trke u Mrsaću.
U čast svojih slavnih predaka, ali
i da se međusobno ne zaborave i ne razrode
ovih dana po prvi put okupili su se na
jednom mestu Sretenovi i Isakijevi
potomci. Bilo je i suza. Zadovoljstvo zbog
susreta nije krila devedesetpetogodišnja Stana
Radojković, Isakijeva kćerka i najstariji
živi potomak kao i Andrija Savić, Sretenov
praunuk.
Na prvom okupljanju bilo je stotinak
potomaka. Toliko njih,rasutih po mnogim
našim, ali i evropskim gradovima, obećalo
je da sledeći skup neće proći bez njih.