Izvor: Nezavisne Novine, 17.Mar.2016, 20:55   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Prošlost i dalje ubija

Prošlost u Bosni i Hercegovini je bolna, teška i što je najgore i dalje nas ubija. Još jedan, četrdeset osmi, deminer poginuo je čisteći zemlju zatrovanu ovim ubojitim sredstvima i još jedna porodica je zavijena u crno.

Armija zdravih ljudi koji su odabrali ovaj posao danas je obogaljena i kreće se kolicima, bez ruku i nogu.

Stvar je još gora kada su civili u pitanju, jer je, kada se sve sabere, stradala jedna manja opština. Rat u BiH se zvanično odavno završio, >> Pročitaj celu vest na sajtu Nezavisne Novine << ali nezvanično i dalje nas košta glave.

Hiljadu puta sam se zapitao o čemu je razmišljao onaj vojnik kada je postavljao minu. Da li je stvarno mislio da se rat nikada neće završiti i da se narod nikada neće pomiriti pa ih je sadio kao cvijeće? Može li sada mirno da spava kada čuje putem medija da je poginuo mladić sklanjajući ubitačni otpad naše prošlosti. Koliko god sam se trudio, logičan odgovor nikada nisam mogao smisliti.

Nažalost, u ovoj zemlji veća je kazna za onog ko je u prirodi istresao kolica sa smećem nego za onog koji je postavio prikolicu punu mina. Zbog toga je u većini slučajeva deminer najviše "kriv" za svoju smrt.

Kažu da ovi ljudi mogu da pogriješe samo dva puta. Prvi je kad odluče da se bave ovim poslom, a drugi kada nagaze na minu.

Za prvu često nemaju izbora jer moraju nešto da rade, dok druga u većini slučajeva ujedno znači i smrt.

Zato, ako vam se nekada učini da vam je posao težak i naporan, sjetite se ljudi koji ulaze u smrtonosna polja za svoju koru hljeba ne znajući da li će iz njih izaći živi i u jednom komadu.

Mnogi će reći da je riječ o humanom poslu, ali garantujem da malo ko od deminera ga radi iz ubjeđenja i iz ljubavi.

Nastavak na Nezavisne Novine...