Izvor: RTS, 04.Okt.2019, 15:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Proizvodnja, prodaja i druženje
Đaci Poljoprivredne škole u Vršcu, sve što proizvedu na školskoj ekonomiji svakog dana prodaju na maloj, improvizovanoj pijaci ispred škole. To puno znači penzionerima koji žive u okolnim zgradama, jer im je gradska zelena pijaca daleko. Profesori kažu- to su lekcije iz humanosti koje moraju da nauče uporedo sa onima iz struke.
Svakog
radnog dana ispred Poljoprivredne
škole u Vršcu može se kupiti >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << sveže voće
i
povrće. Čim stignu u školu, deca imaju
obavezu da naberu sve što je dozrelo na
školskom imanju, spakuju u gajbe, a onda
po dva učenika dežuraju na maloj pijaci.
Kupci su
uglavnom penzioneri iz okolnih zgrada,
koji uz kupljeno dobiju i
ponešto gratis
„Kad
mi treba nešto
ja dođem
ovde, jer mi je blizu",
kaže jedan od stanara iz obližnje zgrade.
„Ovde smo
od 8 do 12 časova, dođu
komšije, upoznali smo
se sa dosta njih i pomažemo im, odnesemo
im do kuće, ponekad im damo malo više",
„Najviše
ih ima kad je lepo vreme, onda se napravi
gužva", pričaju
učenici Poljoprivredne škole.
Profesori
kažu da prodaja nije cilj, jer su u pitanju
male količine. Deca se pre svega uče
kako da pravilno neguju, gaje i
proizvode voće i
povrće, a onda i
kako da trguju. Osim lekcija iz struke,
obavezne su i lekcije iz humanosti.
„Praksa
je da kada
dođu
bake sa malim penzijama , da
kupe dva tri paradajza da im poklone
jednu papriku, krastavac , ako neko kupi
malo više a dođe
sa
štakom da im pomognu da odnesu tu robu
kući. Često
bake donesu i neku pitu, kafu sok tako
da nam je odnos sa komšilukom izuzetan",
objašnjava
Borivoje Topovački, koordinator praktične
nastave na školskoj Ekonomiji.
Novac
koji sakupe od prodaje voća i
povrća namenjen je sitnim popravkama,
za kupovinu gajbi
i
potrošnog materijala na školskoj
ekonomiji
„Inreresovanje
je veliko, zna se da je kvalitetno , zan
se da se to proizvodi pod nadzorom i
standardima i ono što je jako bitno,
ljudi imaju veliku empatiju prema tome
što se radi, odnosno
da je njima baš drago da dođu
da kupe proizvode koje su proizvela
njihova deca ili deca njihovih poznanika",
pojašnjava
Srđan Kliska, direktor Poljoprivredne
škole u Vršcu.
Osim
penzionera iz komšiluka
ovde, pazari i dosta njih iz celog grada-
što zbog kvalitetne robe, što zbog
simpatija prema vrednim učenicima.