Izvor: Politika, 29.Sep.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Profesionalac u Parizu
(Specijalno za "Politiku" od dopisnika Tanjuga)
Nije lako postaviti komad stranog autora u Parizu, pogotovo ako dolazi iz Srbije. To je pošlo za rukom dvojici francuskih glumaca, Žanu Pjeru Kalfonu i Žanu Mariju Galeu, koji od 19. septembra igraju u "Profesionalcu" na sceni "Teatr riv goš". Iako obojica igraju u pozorištu i na filmu više decenija, ovaj komad ih je prvi put ujedinio na sceni.
Traganje za rediteljem, producentom, a potom i pozorištem trajalo je tri godine, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << od kada su prvi put tumačili tekst na radiju "Frans kultur".
"To je sigurno zvučalo loše, jer su nas pozvali u poslednji čas, a mi nismo poznavali komad. Videli smo da ima onoliko didaskalija koliko i teksta. Ubrzo smo zaključili da se radi o genijalnom tekstu i rešili da ga postavimo na scenu", priča za "Politiku" Gale, glumac koji je od 1975. godine igrao na najznačajnijim francuskim scenama, uključujući i nacionalnu, "Komedi fransez".
Jednostavnost reči
"Oduševila me je jednostavnost reči i snaga emocija", svedoči Kalfon, glumac koji igra u čak dva filma na aktuelnom filmskom repertoaru – "Život umetnika" i "Ljudsko pitanje".
Sa tekstom pod miškom glumci su obišli mnoga privatna pozorišta u Parizu i često dobijali odgovor da ovi nisu zainteresovani jer se radi o – komunistima.
U to vreme nisu imali ni ekskluzivna prava, što je neophodno da bi se komad postavio u privatnom pozorištu. Privatna pozorišta u Francuskoj funkcionišu po strogim pravilima – ujedinjena su u asocijaciju i imaju zajednički fond, u kome delom učestvuje i država. Da bi jedno pozorište opstalo, neophodni su rezultati. Zato je repertoar na njima često "lak", zabavnog karaktera, ali u eklektičnoj ponudi izrone i neotkriveni biseri.
Direktor pozorišta "Teatr riv goš", koje se nalazi na levoj obali Sene, nedaleko od kule Monparnas, vodi "politiku" otkrivanja novih, mladih autora i onih nepoznatih francuskoj publici i prihvatio je da igra Kovačevićev komad. Izazov je bio i pronaći reditelja. "Prvo smo naišli na bivše trockiste", pričaju glumci. Izbor je uskoro pao na Stefana Meldega, reditelja koji je otkrio Vaclava Havela francuskoj publici.
Veza Dušana Kovačevića sa Vaclavom Havelom je privukla Meldega. Ovaj reditelj je kao dete napustio rodnu Mađarsku, i posle školovanja u Njujorku postao Parižanin, a poslednjih četvrt veka je na čelu "Teatra Brijer", privatnog pozorišta u podnožju Monmartra. Meldeg je postavio komade češkog disidenta dok je ovaj još bio u zatvoru. "Sve što dolazi odande mene pogađa", kaže aludirajući na mađarske korene.
"Tema je karakteristična za period promena u istočnoj Evropi, na kraju komunizma, koji je bio manje ili više težak u zavisnosti od zemlje", kaže reditelj.
"Ali to je politika, a pozorište je dobro kada govori o ljudima, koji mogu da budu isto tako izgubljeni nakon promena u Čehoslovačkoj kao i u Mađarskoj. Ono što sam pročitao u tekstu je svet koji se traži", dodaje reditelj. Meldeg kaže da ga je privukla originalna ideja, to "što je neko u stanju da nadgleda drugog 18 godina i da sačuva njegovo delo".
U najavi predstave istaknuto je da je to priča o Srbiji između dva totalitarna režima, onog Titovog i onog Slobodana Miloševića, čiji su stereotipi prisutniji u svesti francuskog gledaoca.
Ono što je, međutim, na ustima svih je upadljiva paralela sa nemačkim filmom "Život drugih", dobitnikom ovogodišnjeg Oskara, u kome agenta Štazija maestralno tumači nemački glumac Ulrih Mihe, koji je u Francuskoj imao nesvakidašnji uspeh. Ovaj film upravo govori o emocijama koje se rađaju u naizgled bezličnom služitelju jednog totalitarnog sistema, prema piscu i njegovoj devojci glumici koje prisluškuje, te o humanosti koja se rađa iz divljenja prema umetnosti i bunta protiv bestijalnosti vlasti kojoj služi.
Taj neobični put približavanja dva ideološki udaljena sveta je i ključ odnosa glavnih protagonista u Kovačevićevoj drami.
"Luka je prošao kroz ogromnu unutrašnju promenu zahvaljujući svom sinu. Bio je primoran da razmisli i prešao put od polupismenog pandura do nekog ko se interesuje za književnost i koji misli na druge. Privuklo nas je to što njegov odnos prema Teji nije prikazan crno-belo, već vrlo suptilno", kaže reditelj.
Ovo "približavanje" Lukinog lika Teji je bio i najveći izazov za glumce.
"Pitanje je bilo da li da budem ofanzivan ili ne", kaže Gale, koji glumi lik Teodora Kralja.
Glumac otkriva da se identifikovao sa likom.
Dva marginalca
"Ovaj lik mi je vrlo blizak. I ja sam bio u svetu izdavaštva, napisao sam dve knjige, kao i on, i kao levičar sam bio osuđen na šest meseci zatvora. Izgubio sam iz vida roditelje, koji se nisu razumeli u politiku i ništa ih nije interesovalo. Prošao sam slične stvari kao lik i znam dobro šta je to, iako sam danas sve to zaboravio, kao i Teja svoj pređašnji život", kaže Gale.
Za razliku od švajcarske postavke, u režiji Lorans Kalam, koju Gale i Kalfon ocenjuju "pomalo baroknom" reditelj i glumci su se usredsredili na odnos između dva lika. Ovde je težište na tekstu. "Trudili smo se da budemo jednostavni, jer su nas interesovala ta dva čoveka, odnos dva marginalca koji nemaju vlast i koji su se u trenutku kada dolazi do promene totalitarnog sistema našli u situaciji koju ne kontrolišu. Interesovalo nas je šta sistem radi ljudima", kaže Kalfon.
Da li tema Kovačevićeve drame može da privuče francusku publiku?
"Svojevremeno je Havelov komad izazvao pažnju, ali je publiku privuklo pre svega to što je autor bio u zatvoru. Inače, Francuzi u celini nisu mnogo otvoreni, ne samo prema istočnoj Evropi. To je narod okrenut sebi, koji malo uči druge jezike, a i one koje uči ne govori", kaže reditelj, dodajući da bolje prolaze komedije jer "Francuzi ne vole da ih opterećujemo 'teškim' temama", kaže reditelj, ubeđen da je ovo tek početak otkrivanja srpskog pisca Kovačevića u Francuskoj.
[objavljeno: ]
