Izvor: Blic, 19.Nov.2010, 01:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Problem sa recikliranjem elektronskih uređaja
U Srbiju se godišnje uveze 50.000 tona elektronskih i električnih uređaja, ne računajući ono što unesu građani, a reciklira se jedva tri odsto. Računari, štampači, skeneri, televizori, frižideri samo su neki od uređaja koji vremenom postaju elektronski otpad koji sadrži materije opasne po životnu sredinu. Prema procenama stručnjaka, nekada ga je najviše bilo u preduzećima, ali donošenjem Zakona o upravljanju otpadom, kojim se firme obavezuju da ga recikliraju, najveći proizvođači >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << postaju domaćinstva.
Građani koji imaju elektronski otpad u stanovima misle da su problem rešili ako ga izbace ispred kontejnera prvog vikenda u mesecu kada radnici „Čistoće" nose kabasti otpad. Ali, oni za elektronski otpad nisu nadležni.
- Nemamo mogućnost deponovanja elektronskog otpada, pa ga i ne odnosimo. Odnećemo stari kauč, ali bačeni kompjuter ćemo da ostavimo. Obično pre ili posle nas prođu sakupljači sekundarnih sirovina i oni ga pokupe. Onda otpad nose ili na otkup ili ga prodaju kao polovnu robu. Za prikupljanje ove vrste otpada potrebne su posebne dozvole i uslovi, a mi ih još nemamo - kaže Dragana Miloševski iz „Gradske čistoće".
Država nije izgradila sistem preuzimanja ovog otpada od građana, ali oni mogu da ga odnesu u jednu od tri firme u Srbiji sa licencom za recikliranje: „SE trejd" u Beogradu, „BIS reciklažni centar" u Pančevu i „Eko-metal" u Vrdniku. Tamo će otpad biti besplatno recikliran, ali građani moraju sami da plate transport do njih, zbog čega se retko odlučuju na to. Jedan od ciljeva jeste da se u budućnosti stvori sistem u kome će reciklažni centri otkupljivati otpad od kompanija, ali i od pojedinaca koji će za recikliranje dobijati popuste u prodavnicama uređaja koje recikliraju.
Zakon obavezuje firme da predaju ovakav otpad na reciklažu. Uvoznici elektronskih uređaja moraju da plate i ekološku taksu, čime se finansira reciklaža.
- Broj firmi koje recikliraju u 2009. godini višestruko je povećan, ali smo ipak tek zagrebali površinu problema. Ove godine smo reciklirali 1.300, a naši kapaciteti su 16.000 tona - kaže Nebojša Vraneš, direktor „SE trejda".
Ono što se ne iskoristi u daljoj proizvodnji, skladišti se i u roku od pet godina mora da se izveze. Najveći problem su baterije koje se ne recikliraju, a najopasnije su po okolinu.
- Letos smo izvezli prvi kontingent od 100 tona štetnog EE otpada, koji mi ne recikliramo, i to u Singapur, gde postoji postrojenje za njegovu dalju reciklažu. Ovo je prvi izvoz štetnog otpada koji doprinosi ekološkom čišćenju Srbije - kaže Božidar Potkonjak, menadžer „BIS reciklažnog centra".
Odlaganje elektronskog otpada na deponije je posebno opasno, pošto nijedno tlo nije potpuno nepropusno. Opasne materije mogu da iscure. Osim toga, požari na deponijama mogu povećati emisiju otrova.
Učenici u akciji
Učenici iz više od 60 osnovnih i srednjih škola sa Palilule, Novog Beograda, Starog grada i iz Lazarevca učestvovaće u akciji „Reciklaža nije blamaža". Oni će se takmičiti u sakupljanju elektronskog otpada u toku školske godine, a pobednici će biti nagrađeni. Prošle godine je u 19 škola na Paliluli prikupljeno 20 tona otpada. Projekat organizuje fabrika „SE trejd" uz podršku USAID i Fonda za zaštitu životne sredine.
Problem sa recikliranjem elektronskih uređaja
Izvor: Ekologija.rs, 19.Nov.2010
U Srbiju se godišnje uveze 50.000 tona elektronskih i električnih uređaja, ne računajući ono što unesu građani, a reciklira se jedva tri odsto.











