Izvor: Beta, 18.Maj.2014, 16:08 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Preminuo Dobrica Ćosić
BEOGRAD, 18. maja 2014. (Beta) - Akademik i književnik Dobrica Ćosić preminuo je u nedelju u 93. godini, prenosi Radio-televizija Srbije (RTS).
Akademik, pisac i prvi predsednik SRJ Dobrica Ćosić, rodjen je 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova kod Trstenika.
Do početka Drugog svetskog rata završio je Srednju poljoprivrednu školu u Bukovu kod Negotina, a posle rata i Višu političku školu "Djuro Djaković" u Beogradu.
Učestvovao je u NOB-u od >> Pročitaj celu vest na sajtu Beta << 1941. godine, prvo kao ilegalni partijski radnik, a potom kao politički komesar Rasinskog partizanskog odreda.
Bio je ratni urednik lista "Mladi borac", član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju, a posle rata član AGITPROP-a CK KP Srbije, član CK SK Srbije od 1965. do 1968. godine.
Kritikom vladajuće ideološke koncepcije u nacionalnoj politici otvara pitanje Kosova i svoje stavove javno iznosi na sednici CK SK Srbije.
Krajem maja 1968. godine se završila njegova partijska karijera. Od tog perioda kao slobodni umetnik potpuno se okrenuo književnom radu pišući svojevrsnu sagu o Srbiji.
Objavio je romane "Daleko je sunce", "Koreni", "Deobe", "Bajka", "Moć i strepnje", "Vreme smrti I-IV", "Vreme zla", "Grešnik", "Otpadnik", "Vernik", "Vreme vlasti", "Vreme zmija", knjige reportaža "Sedam dana u Budimpešti", publicističke knjige "Akcija" i "Stvarno i moguće", knjige "Promene".
Romanom "Vreme vlasti II"" (2007) završio je, kako je sam izjavio, ciklus romana o Srbiji 20. veka, koji je počeo romanom "Koreni" 1954, prvim delom sage o porodicama Katić i Dačić.
Podržao je predsednika Srbije Slobodana Miloševića i njegov politički program 1988, zbog čega je doživeo da mu čitaoci vraćaju knjige.
Za prvog predsednika SRJ izabran je 15. juna 1992, a godinu dana kasnije je smenjen tajnim glasanjem u oba veća Savezne skupštine, posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem. Smenu je inicirala Srpska radikalna stranka "zbog kršenja Ustava".
Ćosić je prešao u opoziciju i na poziv Zorana Djindjića, govorio je na protestnim skupovima 1996-1997. godine. U maju 2000. je ušao u Narodni pokret "Otpor", ali je kasnije izjavio da to ne bi učinio da je znao da je ta organizacija finansirana iz inostranstva.
Za dopisnog člana SANU izabran je 1970, a za redovnog 1976. godine. Vanredni je član Saveza književnika Madjarske. Dobitnik je NIN-ove nagrade 1954. i 1961. i sedmojulske 1961. godine.
Bio je oženjen Božicom i ima kćerku Anu.
