Izvor: B92, 22.Mar.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pregled stampe
"Danas", 22. mart
pise: Borka Pavicevic
NO LONGER AND NOT YET
Jelena, koje ima
Otkako je umrla Biljana Jovanovic, a cini mi se da je to bilo jako davno, neznano kad, ali znam da je bilo ovde, stalno mi je u pameti jedna pesma, koju smo nekoc ucili, Krlezina pesma "Nad otvorenim grobom tuzni zbore". Umrla je Jelena Santic. "Nad otvorenim grobom tuzni zbore". Ili, gospodo, sta je "on Hekubi, a sta je Hekuba njemu". Jelena bi viknula "Bu". Policajcima, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << publici, vlasti, moci, sili, viknula bi "Bu", i samom gospodu bogu kada je vec tako nepravedan. Nekome je data lepota, nekome pamet, nekome dar, nekome sarm, nekome politicnost, nekome iskljucivost, doslednost, snaga, upornost, ima puno valjanih pojmova kada se opisuje covek. Jelena Santic je imala, posedovala sve, a uzela je na sebe da se ostvaruje u cinu pobune na svim frontovima. Kojih je u deset poslednjih godina bilo zaista mnogo. A na njima su ucestvovali ljudi kojima je malo toga dato, pa su osioni, strasni, nasilni, brutalni, ali... Tesko da mogu biti inspiracijom za pesmu, a ponajmanje mogu biti junaci tragedije, to je, u stvari ono sto se ne moze posedovati, imati. U tom slucaju, kao sto znate, mora se biti. Jelena je zena koja je bila, pa time i jeste. Jelena je zena koje ima. Jelena je veliki junak naseg vremena, nju cemo pamtiti, kada jednom sve stane, ili prestane, ili bude drugo, ili bude novo, ili bude mir. Sad, Jelena je sada nasa krhkost i nasa groznica, nasa zudnja i nasa snaga, nase lepo. Izmedju zivota i smrti treperi Jelena, krecuci se na prstima, uvek nosi zastavu, ide brzo, a skladno i istinito, ona je autor predstave o Isidori Dankan, ali je ona, uzivo, i junak buduce predstave o Jeleni Santic. Neverovatno je kako neko tako duboko zainteresovan za druge, za one u umetnosti i za one u izbeglistvu, moze do te mere da napravi sebe, misleci o drugima radeci za druge. Jelena je uspela da bude i objekt i subjekt. Lik i ogledalo. Zena sa stavom i od akcije. Stvorena i stvaralac. Beskrajno originalna i elegantna zena koja punom nogom zgazi u svako blato, i koliko je vise gazila, koliko je vise zasukivala rukave toliko je bila odabranija i lepsa, bivajuci sve vise posvudasnja, ona je postala retka, odabrana.Toliko se bavila gradjanima i seljacima, onim sto su nazvali narodom, da je postala vitez, aristokrata. Tako se nosila sa svim i svacim. Sa drugima, sa sobom, sa bolescu.
Sta bi nam Jelena rekla, kako je spajala, toliko smrti oko sebe i toliko politickog, akcionog, sa toliko sopstvenih ontoloskih pitanja tokom cudesne i cudovisne borbe i u duhu i u telu. Jeste, toliko tela i duha na istom mestu, u Jeleni, toliko koreografiranog pokreta, i sopstvene kretnje, toliko bolesti na smrt naokolo i u samom sebi, a pri tome ona skoci, i stalno gura sve to napred, sirokim zamahom neobicno lepe ruke. Jelena je grofica sa astraganskom kapom na glavi, ludom i zanosnom idejom pravde na celu, snagom svoje uspravnosti, slobodom toliko velikom kolika je bila njena telesno utemeljena odgovornost. U uvek izuzetno lepim cipelama, na posebnim nogama koje su se namerile na upran i dug put. Jelena, pusti nas da zaplacemo, sve cemo sto kazes uraditi, stani samo na cas, da te jos jednom vidimo. Covek kaze kako je to neverovatno. A dogodilo se. Koliko je toga bilo neverovatnog, a dogodilo se. Koliko smrti u nasim zivotima, i koliko zivota u Jeleninoj smrti. To je privilegija junaka, placena najvisom mogucom cenom. Isplacena borbom, pobunom i tragedijom. "Nad otvorenim grobom tuzni zbore"
"Danas", 22. mart
pise: Sefko Alomerovic
LICNI STAV
Zasto beze Bosnjaci iz Sandzaka
Da corba ne bude gusca
U poslednja dva mjeseca beogradski mediji su u nekoliko navrata i verzija objavili vijesti da su gradjani u Sandzaku, uglavnom bosnjacke nacionalnosti, uznemireni zbog mogucih ratnih sukoba u Crnoj Gori i Srbiji, te da se pripremaju za masovno bjezanje, a primetna su i iseljavanja kompletnih porodica. Tim povodom, javno su se, saopstenjima i izjavama, oglasila oba lidera dijametralno suprotstavljenih frakcija nekada jedinstvene i mocne SDA. I jedan i drugi su pozvali gradjane "na mir i dostojanstvo", "da ne nasjedaju ni na kakve provokacije" i da "ne podlijezu smisljenom raspirivanju atmosfere straha i ne bjeze iz svoje zemlje". Iz Ljajicevih izjava proizilazi da "srbijanski rezim pokusava da podigne tenzije kako bi sto duze opstao na vlasti", a Ugljanin optuzuje oba rezima. Na javnoj tribini koju je, povodom "sve prisutnije kampanje sirenja dezinformacija i izazivanje straha od moguceg rata", odrzala Ugljaninova grupacija stranaka pod naslovom "Aktuelna politicka situacija u SRJ i refleksije na Sandzak", receno je da " tenzije u zemlji izazivaju srpski i crnogorski rezim jer ne postoji volja za dijalogom ova dva rezima u cilju resavanja spornih pitanja". Medjutim, sudeci po nesmanjenim redovima gradjana koji cekaju pasose ispred SUP-a i ispred saltera maticnih ureda rodne listove i uvjerenja o drzavljanstvu, reklo bi se da apeli lidera nijesu proizveli ocekivane efekte. Naprotiv, i dalje se povecava broj gradjana koji "bjeze iz svoje zemlje" ili se pripremaju da, u slucaju rata, pobjegnu "iz svoje zemlje". Po tome, reklo bi se da narod ne slusa lidere ili da zna vise no sto oni znaju. Nije sporno da lideri stranaka, uglavnom, zahvaljujuci sopstvenim "zaslugama", nemaju vise uticaja na gradjane kakav su nekad imali. Vjerovatno su i njihove sadasnje izjave gradjani shvatili kao stranacki marketing i borbu za sopstveni politicki opstanak, a ne kao izraz ozbiljne brige i (zapocinjanje) akcija, i u narodu i kod relevantnih faktora, da se zaustavi zapoceti egzodus Bosnjaka. Medjutim, sporno je da li postoje razlozi za strah, odnosno da li postoji opasnost od moguceg rata ili se, odista, radi o "kampanji sirenja dezinformacija i izazivanje straha od moguceg rata".
Objektivno, sudeci po medjunacionalnim odnosima izmedju Bosnjaka, s jedne, i Srba i Crnogoraca, s druge strane, takvi strahovi nijesu opravdani. Cak bi se reklo da, unazad deset-dvanaest godina, medjunacionalni odnosi nikad nijesu bili korektni kao sto su danas. Nestali su i pritajeni animoziteti koje su, u zadnje dvije godine, proizvedeni razlicitim percepcijama i tumacenjima rata na Kosovu, a ranije, sveopstom diskriminacijom Bosnjaka od strane rezima, pojedinih politickih stranaka i militantnih intelektualaca. Osim zajednickih problema, od kojih je najbjelodanija ekonomska i socijalna bijeda, ciji uzroci, uglavnom, poticu iz istih izvora, tome je, bez sumnje, najvise doprinijelo i albansko neprijateljstvo prema Bosnjacima i brutalno ubijanje, kidnapovanje 65 i protjerivanje oko sto hiljada Bosnjaka s Kosova nakon dolaska Kfora. Nije bez znacaja i cinjenica da su Albanci kidnapovali i trinaest Bosnjaka iz Sandzaka. Zadnjeg su kidnapovali pocetkom marta. S druge strane, sve vise Srba uvidja nepravde koje su cinjene i koje se i dalje cine Bosnjacima a pojedini o tome otvoreno govore.
Situacija je u Crnoj Gori jos bolja. Medjunacionalni odnosi su poprimili sve elemente ideologije "bratstva i jedinstva" koje se, sada, smjesta u daleku proslost, a narocito u vrijeme vladavine knjaza iliti kralja Nikole. Cak se pojedini bosnjacki istoricari udarnicki trude da prevrednuju proslost, pa se iseljavanje Bosnjaka ispred i nakon Berlinskog kongresa stavlja njima na dusu a progoni i pokolji se razumijevaju kao Nikolina "real politika" i preporucuje se da se "trebaju posmatrati u okvirima politike pomirenja, a ne "istrebljenja". Mada za sustinsko poboljsanje polozaja Bosnjaka u Crnoj Gori nijesu mrdnuli ni malim prstom, gradjanima bosnjacke nacionalnosti ulivaju povjerenje desetak njihovih sunarodnika koji se nalaze na raznim funkcijama u republickim organima vlasti. (Potpredsjednici u Vladi i Parlamentu, jedan ministar i jos sest pomocnika i zamjenika u raznim ministarstvima). Pored demagogije, podanickog ponasanja pojedinih Bosnjaka i ocite politicke ekvilibristike rezima, svakako da su dobrim medjunacionalnim odnosima ili smanjenju medjunacionalnih napetosti doprinijeli izvjesni demokratski pomaci u Crnoj Gori, sto je, bez sumnje, uticalo i na bratstvojedinstvenicki i tolerantan odnos Crnogoraca prema manjinama, pa i prema Bosnjacima. Poboljsana je i materijalna situacija stanovnistva, narocito u gradovima koji se granice s Kosovom ili se nalaze na putu koji, iz Bosne, Podgorice i drugih crnogorskih gradova vodi prema Kosovu. Tim putem svakodnevno prolazi na stotine kamiona iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i, naravno, iz crnogorskih gradova, ciji vlasnici i vozaci trose znacajne svote novca u Beranama, Bijelom Polju i Rozajama. Naravno, i mjestani su maksimalno ukljuceni u trgovinu s Kosovom.
Rozajcima se posebno, kako se u Sandzaku kaze, otvorila nafaka, i ne stizu da osjeku sume i izrade stolarije koliko mogu da prodaju. Pored toga, od sive ekonomije, pocev od sitnog do krupnog sverca, veliki broj stanovnistva objezbjedjuje solidne zarade. Jednom recju, blagostanje... Istina, u crnogorskom dijelu Sandzaka ili, kako crnogorske vlasti oznacavaju taj dio Sandzaka, u "sjevernom dijelu Crne Gore" (srbijanske vlasti dio Sandzaka koji pripada Srbiji sluzbeno oznacavaju srednjovjekovnim pojmom Raska oblast), tinjaju odredjeni animoziteti izmedju Bosnjaka, koji zdusno podrzavaju aktuelno rukovodstvo, i Crnogoraca, koji su, u najmanju ruku, prosrpski ali i, u dobroj mjeri, promilosevicevski opredeljeni. Medjutim, zasad, vlasti drze sve pod kontrolom i nema incidentnih situacija. Ako se izuzmu naslijedjeni oblici diskriminacije iz komunistickog perioda, kao i oblici i mehanizmi diskriminacije koji su instalirani u zadnjih deset godina, na koje su Bosnjaci navikli kao na normalno stanje, ni na osnovu sadasnjeg odnosa srbijanske vlasti prema Bosnjacima ne bi se moglo reci da postoje razlozi za posebnu uznemirenost i strah da ce Bosnjaci biti posebno ugrozeni u slucaju ratnih sukoba izmedju VJ i rezervnog sastava crnogorske poilicije. Naprotiv. Srbijansko rukovodstvo je u toku prosle godine prenaglaseno pokazivalo paznju prema ovoj regiji i visoki drzavni zvanicnici, ministri, potpredsjednici i predsjednik vlade Srbije su za zadnjih pet mjeseci vise puta posjetili gradove u Sandzaku nego za deset prethodnih godina.
Nastavlja se
