Izvor: B92, 18.Mar.2000, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pregled stampe

"NIN", 16. mart

pisu: S. Niksic i S. Djurdjevic-Lukic

Nova energija otpora


Gordana Susa, dugogodisnji novinar RTS-a a zatim urednik nezavisne TV produkcije VIN, od pre nekoliko meseci je i predsednik Nezavisnog udruzenja novinara Srbije. Udruzenje pruza moralnu, finansijsku i pravnu pomoc svojim ugrozenim clanovima (nazalost, sve ih je vise), a pokrenulo je niz akcija na animiranju i javnosti i novinara u borbi protiv Zakona o informisanju i narastajuce >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << represije prema medijima koji nisu pod kontrolom vladajuce koalicije. Ovih dana, NUNS ce objaviti obimnu publikaciju "Dosije o represiji nad medijima" koji ce jezikom cinjenica pokazati poguban godisnji ucinak Zakona o informisanju.

Gospodju Susu upitali smo najpre odakle joj energija, ima li straha.

- Niko se ne boji jer sustina naseg posla je da kroz informacije razbijamo strah koji pokusava da nametne ova vlast.

Na cemu je zasnovana ta hrabrost?

- O hrabrosti govori cinjenica sto nastavljamo da uporno i glasno govorimo o stvarima koje nisu mile rezimu, bez straha od rizika koji posle ovog nasilja koje se desilo na Studiju B, postaje i fizicko. Zaista je tesko predvideti sta ce se desiti, jedino mi preostaje da verujem da ce se predsednik Milosevic, koji je u svom poslednjem govoru pominjao i rec razum, drzati toga i nece izazvati nikakvu provokaciju koja bi mogla da dovede do nasilja. Govorim o rezimu jer je jasno da je prvenstvena odgovornost za tako nesto na strani vlasti. Setite se, 1993. je polovina clanova Udruzenja, tada jedinstvenog, ostala bez posla kao navodni tehnoloski visak. Gotovo dve i po hiljade ljudi. Posle deset godina vladavine ovog rezima bavimo se odbranom prava koja smo nekada vec osvojili, ponovo ulazeci u one elementarne stvari koje su normalne u svakoj civilizovanoj drzavi.

Da li sada rezim hoce da ponovi tu svoju operaciju i sve medije stavi pod svoju kontrolu, ili je u pitanju takticki potez da se zbog izbora privremeno utihnu neki mediji? Preti li nam opasnost da se ponovi prica, da hiljade ljudi ostane bez posla?

- Bitna razlika je sto je onda rezim imao veliku podrsku gradjana Srbije, to je bila populisticka faza. Nije bilo preteranog uzbudjenja u javnosti kada je 1150 ljudi sa drzavne televizije ostalo bez posla jer se nisu slagali sa uredjivackom koncepcijom i upozoravali da ce takva politika dovesti do ovoga gde smo sada. Rezim je bio dovoljno snazan i mogao je da dopusti stvaranje mreze nezavisnih medija, i kad se sve sabere ima oko 300 radio i TV stanica koji su van njegove kontrole. Sada je situacija drugacija, po svim anketama ogromna vecina stanovnistva ne daje podrsku vlastima, i to je razlog zasto se ovaj rezim oseca ugrozenim. Takodje, neko vreme rezim je koketirao sa Zapadom pa je racunao da ce postojanjem mnostva nezavisnih medija popraviti svoj imidz. Sada je izgubio iluziju da ce biti partner Zapada i nema vise potrebe za tom "sminkom". To je pitanje koliki je uticaj medjunarodne zajednice, novinarskih asocijacija, kako oni mogu da pomognu. Ne mogu nikako, jer kako spolja pomoci zatvoreniku, jer mi smo svi u zatvoru, u duploj izolaciji - i od strane sveta, i od strane rezima. Rezimu najvise odgovara totalni mrak - lopovi najlakse kradu u mraku. Jedini nacin da se sakrije surova istina o pogubnosti politike ove vlasti jeste da se pogase svi koji plasiraju informacije. Rezim sada ide do kraja, na uvodjenje cvrste diktature i ne bih se iznenadila da uvede vanredno stanje, pod bilo kojim izgovorom.

I mnogi novinari su cesto menjali dlaku, surovali sa Milosevicem. Recimo, slucaj "Novosti". Uzivaju li novinari dovoljno simpatija u narodu da bi ih on branio?

- Gradjani veruju nezavisnim medijima. Tirazi stampe koja nije pod rezimskom kontrolom daleko su veci od tiraza "Borbe" i ostalih drzavnih medija. Drzavna televizija je izgubila kredibilitet na bezocnim lazima, drzavna agencija Tanjug takodje jer nije slala vesti nego komentare. Za razliku od onih u svetu, nasi lokalni mediji, osim onih vaznih sitnih svakodnevnih gradskih tema, pruzaju i globalne informacije, umrezeni su i zato informisu gradjane celovito. Gradjani se sve vise vezuju za svoje lokalne medije i spremni su da ih brane, sto se videlo u Pozegi, Cupriji. Time oni brane svoja ljudska prava, pravo na informaciju. Uostalom svaki covek vidi svoj dzep, zna da jedva prezivljava sa dve marke dnevno, i price o svedskom standardu vise ne mogu proci. Zato je i izmisljena prica o patriotizmu, da bi se nasao novi nacin homogenizacije. To je model kojim se zeli raspolutiti Srbija, uvesti govor mrznje. Uvek je posle govora mrznje u medijima sledio krvavi raspad.

Pre devet godina, 9. marta 1991. godine, stotine hiljada gradjana izaslo je da protestuje protiv drzavne televizije. Sada u javnosti nema pritiska prema drzavnim medijima. Rezim je prebacio loptu na ovu stranu terena, neki nezavisni mediji su vec ugaseni. Ne dovodi li ta ofanziva u pitanje vasu ocenu da je rezim sada slab?

- Ne mislim da je ova druga, demokratska Srbija u defanzivi. Najava opozicije da ce u slucaju preuzimanja Studija B biti organizovan veliki miting i dogadjaji u nekoliko gradova u Srbiji su ohrabrujuci. Cinjenica je da rezim ide korak napred, kao i da on ima i mehanizme za takve korake kao sto su vojska, policija i najmocniji medij - drzavna televizija, ciji je rejting opao ali jos ima dosta gledalaca. Neka vrsta defanzive ovog drugog dela i citave opozicije je razumljiva jer ko bi mogao da preuzme na sebe odgovornost da se reprizira 9. mart? Moja teza je da gradjani ipak nisu nemocni. To se pokazalo u Cupriji, u Kraljevu gde su gradjani odbranili televiziju, pa u Kragujevcu. Mediji su odbranjeni golim telima, jer mi ne mozemo da ih branimo puskom, vec samo javnoscu. Bez obzira sto rezim ima na raspolaganju represivne mehanizme, on je svestan raspolozenja javnosti, i svestan da se igra buretom baruta. Tu postoji neka vrsta ravnoteze straha, sada se ipak procenjuje odgovornost, i verujem da su svi svesni da je dovoljna samo iskrica da se zapali plamen.

Ne mislite li da je opozicija propustila da ucini nesto pre nego sto smo dospeli u ovakvu situaciju?

- Nazalost, zivimo u pretpolitickom drustvu. Bilo je tu raznih uspona i padova u uredjivackom konceptu Studija B, nema razloga da precutkujemo cinjenicu da je u jednom trenutku pored Bastilje napravljeno i TV Bastiljce. Onog trenutka kada je Studio B poceo da se otvara, pocela su i ometanja. Rezim time nedvosmisleno kaze sta mu smeta: otvorenost, objektivnost. Ne bih htela narocito da branim opoziciju jer je i deo nje imao prilicno ignorantski odnos prema medijima, cak je nekada preuzimao model ponasanja koji praktikuje vlast. Neki nisu razumevali prirodu nezavisnih medija, nego su zeleli svako svoje parce pod potpunom kontrolom, jer su smatrali da to sto vladajuce partije zloupotrebljavaju drzavne medije i njima daje za pravo da medije koriste za svoje ciljeve. To je bila posledica i izvesne kohabitacije te iste opozicije sa rezimom. Ali sto je bilo - bilo je. Do crte se doslo, opozicija je postala svesna da bez medija ali i bez ostalih segmenata civilnog drustva ne moze nista samostalno da uradi. Opozicija se sada drugacije ponasa, kada je rec o Zakonu o informisanju apostrofirala je upravo NUNS kao partnera u razgovoru o toj temi, sto je logicno jer mi najbolje znamo situaciju. Mi radimo na predlogu novog zakona o informisanju, ocekujemo i sastanak sa predstavnicima opozicije i tek tada cemo videti stvarnu demokratsku orijentaciju pojedinih partija.

Da li NUNS, na cijem ste vi celu, sebe vidi kao deo opozicije?

- Nije prirodno da mi kao novinari budemo u savezu sa ovom ili onom grupacijom. Ali posto je ovo potpuno razoreno drustvo, bez pravnih normi ponasanja, sada smo usmereni jedni na druge samo zato sto se zalazemo za promene. Rezim nas je bukvalno strpao na jednu stranu, proglaseni smo izdajnicima i stranim placenicima. Posle ovog govora mrznje postali smo zive mete na koje se moze povuci oroz. Mi nismo opozicija, ali smo, kao i nevladine organizacije, deo demokratskog procesa, ciljevi su nam u ovom trenutku isti. Postoji nova energija, ja sam optimista jer je veoma mnogo uradjeno u poslednja dva meseca dogovorom opozicije i njenom saradnjom sa svim ostalim segmentima civilnog drustva. Optimista sam jer su demokratske promene neminovne. To ne znaci da nece biti novih zatvaranja i kaznjavanja, ali na duzi rok nasa energija ce nadvladati i strahove i rezim.

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.