Izvor: B92, 17.Mar.2000, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Pregled stampe

"Reporter", 15. mart

pisu: Dragan Novakovic, Goran Tarlac

Portret: Branko Djuric Djuro - roker, glumac, reditelj

Jooooj, razlike. Drasticne...

Slovenija je u tom trenutku, avgusta '92, bila jedina zemlja iz bivse Jugoslavije koja je zavrsila sa svojim ratom, i koja vise nije bila u grotlu tog ratnog vrenja. I najzapadnija zemlja u kojoj poznaju moj rad.

"Sinoc se na sarajevskom zidu desio tezi medjudrzavni incident. Kompjuter koji je >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << do sada izvanredno radio i koji nije dozvoljavao da smetljarske ekipe sa obje strane zida ciste istu okolinu istovremeno - sinoc je napravio veliku gresku", potresnim glasom porucuje dr Nele Karajlic, voditelj Dnevnika Top-liste nadrealista, a datum je 22. novembar 1995. godine. Dan kada je potpisan Dejtonski sporazum. Dan kada TLN nije postojala vec cetiri godine... Posle tog izvestaja sledi prepirka na zidu koji Sarajevo deli na Istocno i Zapadno, a Rambo najpre zove Hamu u "Triglav" na pice, a potom mu uz povike "Jebo te ZIP", "Jebala te 'Drina'", "Jebala te 'Politika'" razbija glavu. Istom onom rukom koju je Hamo njemu slomio posle poziva na pice u obliznju "Drinu", a uz psovke "Jebo vas CNN" i "Jebem ti zagrebacki 'Vecernji'"...

Deset godina posle snimanja te epizode, jedan od glavnih aktera najprorockije humoristicke TV-serije koja je ikada napravljena na ovim prostorima, jos ceka Hamu da dodje na pice. Branko Djuric (36), za prijatelje Djuro, Djuka, Djdji, po izbijanju sukoba na prostorima bivse BiH, avgusta 1992. godine, dolazi u Ljubljanu, gde i danas zivi i radi. Bas. Ziveo je u Sarajevu i posle sest meseci rata u tom gradu, "shvatio je da ga mora napustiti", jer, jednostavno, nije "mogao da podnese takav stres". Slovenija zbog toga sto je, u zelji da pobegne sto dalje, trazio najzapadniju zemlju u kojoj poznaju njegov rad. Uz to, Slovenija je bila zemlja koja ni na jedan nacin zaista nije ucestvovala u ratovima vodjenim tog avgusta.

Dzoging: A u tom Sarajevu, njegovom, Djuro je rodjen pocetkom sezdesetih godina - na Vratniku, u epicentru grada. Gde se radjaju sarajevske Maje i Inke. U vreme njegovog odrastanja deca su se delila na dve grupe: "haustorcad", to su bili klinci iz novih urbanih kvartova i "prava raja", koju su cinila deca iz starih delova grada i kojoj je i DJuro pripadao. Od prvog do cetvrtog razreda odlican, skroz, a onda od petog pa do kraja gimnazije "jako dovoljan". Rezonovao je: "Lako je biti odlican. Treba samo da ucis i naberes ocjene. Ali, za jako dovoljnog ne smijes da imas vise od dvije trojke. Treca trojka - i sve si pokvario."

Posle skole, dete iz braka slikara i matematicarke osniva rok bend Bombaj stampa i vec olimpijske 1984. godine izbacuje nekoliko hitova: "Zeljo", "Dzoging kroz Alipasino polje" i "Djole". Sa Zabranjenim pusenjem i Elvisom Dz. Kurtovicem, Bombaj stampa ucestvuje u "talasanju", stvaranju i uoblicavanju subverzivnog pop pokreta poznatog kao "novi primitivizam".

Bombaj stampa, koju je Djuro osnovao zajedno sa gitaristom Nedimom Babicem, bubnjarom Ademirom Volicem, basistom Nenom Jelecem i klavijaturistom Niksom Bratosem 1982. godine nakon izlaska iz grupe SCH, prvu je plocu izdala 1987. godine. "Morali su se prilagodjavati mojim glumackim navikama", objasnjava DJuro zasto se tako dugo cekalo na prvu plocu. Tri godine kasnije izdali su "Ja najbolje letim sam". Djuro & comp. saradjuju sa rokerima iz Beograda i Zagreba, pa su na prvoj ploci pratece vokale, pored ostalih, pjevali Gile i pokojni Cavke iz Elektricnog orgazma, a na drugoj clanovi Psihomodo popa.

Ostale su nam u sjecanju njegove uloge u predstavi "Audicija", i filmovima Ademira Kenovica "Ovo malo duse" i "Kuduz", Kusturicinom "Domu za vesanje" i filmskom omnibusu "Kako je propao rokenrol", u kom igra zajedno sa Vesnom Trivalic.

Carolije: Uporedo s muzikom, Djuro pokusava da upise Akademiju, ali mu to polazi za rukom tek u cetvrtom pokusaju. U medjuvremenu, reda radi, da bi smirio zabrinute roditelje, upisuje zurnalistiku. Uprkos tom, makar i minimalnom iskustvu ili upravo zbog njega, novinari su uvek imali problema sa njim. I danas Djuro ne voli mnogo da prica. Kada i govori, govori u asocijacijama, nedovrsenim recenicama i izuzetno sturo. Ozbiljan je. Mozda i normalan, ali kao da pocetkom svakog dijaloga ocekujete da ce, evo, upravo sada, reci: "Zdravo, ja sam Djuro, a ovo su Djurine kucne carolije", ili "Jooooj, razlike. Drasticne...", ili "Zdraaaavo"... Znatizeljniku ce i reci da "nikada ne pokusava da bude duhovit i smijesan, vec da je to "samo moj posao". Prodjete li pocetnu prepreku u uspostavljanju komunikacije, a novinar ste, tesko cete dobiti intervju, jer "rijec koja je napisana uvijek zvuci drugacije nego kada je izgovorena", a pogotovo danas kada je "sve politika".

Ratovi na prostorima bivse SFRJ, u kojima su svi pomalo ucestvovali, rasterali su po svetu gomilu zanimljivih ljudi, nespremnih da se opredeljuju, naoruzavaju, pucaju, raspamecuju, osvajaju i oslobadjaju... U Ljubljanu, tradicionalno hladnu slovenacku prestonicu, ratovi su doveli sem Djure i Losu (Plavi orkestar), Davora Janjica, nakratko Balasevica i Ramba Amadeusa... To je hladnom i racionalnom evropskom gradu dalo tanki, ukusni smek juga. Ko je ista vredeo, a tamo utociste potrazio, uspeo je vise nego ikada i igde. "Zvali su me prijatelji iz Beograda i Zagreba. Jednostavno, zelio sam da odem sto dalje, a opet da na neki nacin budem blizu. Slovenija je u tome trenutku bila jedina zemlja iz bivse Jugoslavije koja je zavrsila sa svojim ratom, i koja vise nije bila u grotlu tog ratnog vrenja. Nisam se ni najmanje pokajao."

Pitamo ga kako se privikao na tradicionalnu slovenacku hladnocu i zatvorenost? "Jos ranije sa Nadrealistima i sarajevskim Kamernim teatrom i predstavama sa Akademije za scensku umjetnost, cesto sam gostovao u Sloveniji. To je najzapadnija zemlja gdje su me ljudi poznavali. Imao sam period stresa, pretrpanog emocijama, i nisam imao vremena da realno sagledavam i poredim Ljubljanu sa Sarajevom. Bio sam sretan da vise ne cujem granate, da nisam izlozen snajperima, odnosno pritisku koji rat donosi sa sobom."

Za sve kriv: Nakon dolaska u Sloveniju poceo je da radi na TV SLO, da rezira muzicke i reklamne spotove. Posle toga na red dolaze TV-serije - u "Klinici Tivoli" glumi doktora, gastarbajtera iz Bosne (iako se zarekao da nece glumiti, prihvata ulogu iz egzistencijalnih razloga), a kasnije i sam pravi seriju cije je prikazivanje trajalo pune cetiri godine. Potom, Djuro se oprobao i u pozoristu.

I, sta mislite? "Teatar paradiznik" je bio pravi hit; za predstavu "Sta je sobar video" Dzoa Ortona trazila se karta vise. "To je prosle sezone bio hit u Sloveniji, sa oko trideset repriza vidjelo ju je 15.000 ljudi." U septembru prosle godine na sceni teatra "Spas" (off produkcija) postavio je "Balkanskog spijuna" Dusana Kovacevica, u kom glavne uloge igraju Boris Kavaca (Ilija Cvorovic) i Mustafa Nadarevic (Djuro Cvorovic). Djuro je, uz saglasnost Kovacevica, delimicno promenio i scenario, radnju smestio u 1991. godinu, pa je Ilija bivsi oficir JNA, ozenjen je Slovenkom, a posle raspada SFRJ odlucio je da ostane u Sloveniji, podstanar mu je Slovenac, koji je "za sve kriv", u podrumu krije sliku Josipa Broza Tita, a vozi najbolji auto na svetu - jugo. Karte za tu predstavu (oko 20 DEM komad) rasprodate su do kraja maja...

Od kada je dosao u Ljubljanu, Djuro je dosta toga i naucio: "Ranije sam bio lijen i uglavnom sam se, kao i svi mi sa juga, smijao Slovencima sto su previse vrijedni i sto samo misle na posao. Jer, kod nas je fora da sa sto manje rada zaradis sto vise love. Ovdje sam prvi put poceo da uzivam u poslu i da shvatam znacenje pojma vikend." Sto se jezika tice, nije bilo jednostavno. Jer, kako kaze, "iako je glup za jezike, nije toliko glup da za osam godina ne nauci jezik zemlje u kojoj zivi i radi". Medjutim, i dan-danas, kada ga neko iznervira, Djuro reaguje na nekada "srpskohrvatskom jeziku, jer psovke, nekako, najsocnije i zvuce na njemu". Ali, pitamo ga, zar taj jezik nije izumro?

"Uh, stvarno..., ali ja jos uvijek govorim srpskohrvatskim. U medjuvremenu, situacija se promijenila u smislu da je taj famozni jezik nestao onda kada ja slovenacki nisam bio naucio. Danas u Bosni postoji srpski i hrvatski, pa cak i bosanski jezik, tako da ja od svih zivih jezika govorim samo slovenacki, a od izumrlih jedino srpskohrvatski."

Midva bi lahko: U Sloveniji se i ozenio Tanjom Ribic, glumicom nacionalnog teatra, koja je prvi pokusaj na Pesmi Evrovizije krunisala izvanrednim sestim mestom (najbolji rezultat Slovenije od postanka). Tekst za pesmu "Zbudi se" pisao je Zoran Predin (Lacni Franz), a muziku Sasa Losic (Plavi orkestar). Pocetkom proslog leta Tanja je snimila prvu plocu "Ko vse utihne". Na njoj se nalazi pesma iz repertoara Bombaj stampe "Ljubav nije za mene" ("Ni ljubezni zame"). Prepevana je i pesma "Sve smo mogli mi" ("Midva bi lahko"). I autori ostalih pesama su uglavnom Bosanci: Muharem Vojnikovic Muha je napisao jednu, jednu Bregovic, tri Losa. Djuro, sav ponosan, dodaje: "Dok slusam plocu sa Tanjinim njeznim glasom potkrijepljenim muzicarima sa juga, cini mi se da je istina negdje izmedju tih pjesama."

Losa, inace najblizi Djurin prijatelj u Ljubljani, uspeo je da Djuru vrati na stejdz - prosle godine, na cuvenim Krizankama, pred vise od 10.000 ljudi. Svirali su zajedno Losa, Djuro i Elvis Dz. Kurtovic... Tada se prvi put posle niza godina na sceni susrelo tzv. pop i politicko krilo "Novog primitivizma". Jedan drugi Sarajlija, Denis Tanovic, godinu dana kasnije, vratice Djuru prvoj ljubavi - glumi. Posle vise od sest godina Djuro ce stati pred kamere kao glavni glumac u filmu francuske produkcije, koji ce biti sniman u Sloveniji, a partner ce mu biti mladi beogradski glumac cije ime ne zeli da otkriva.

Interesantno je da se Djuro posle snimanja filma "Dom za vesanje", nacionalno opredelio kao Ciganin, jer mu je rad sa njima i Kusturicom "promijenio zivot i poglede na svijet". Najvaznija lekcija mu je bila kako da "odredi gdje mu je mjesto i da to mjesto cvrsto drzi". Danas su njegovo mesto kulturni vrhovi Slovenije. Grad Ljubljana. I cvrsto stoji na tom mestu. Bas.

Nadrealisti

Benjamin Filipovic, Zenit Djozic i Boris Siber su u Sarajevu, njima se u pravljenju savremene verzije emisije Top-lista nadrealista pridruzio Elvis Dz. Kurtovic. Nele Karajlic i njegov brat Drazen Jankovic su u Beogradu, Dado Dzihan u Londonu, a Darko Ostojic Ogi (Minka) je u Izraelu. Djuro je u Ljubljani. * * * * * *

Telefon

Djuro je i dalje u stalnim kontaktima, najcesce telefonskim, sa ljudima iz cele bivse SFRJ - sa Sasom Losicem, Bajagom, Davorom Gopcem, Ninom Belanom, Giletom iz "Elektricnog orgazma", Neletom Karajlicem, Draganom Bjelogrlicem, Mandom, Zikom Todorovicem, Vesnom Trivalic, Bogdanom Diklicem... Na proslavi 850 godina Moskve, gde je nastupila njegova supruga, tvrdi da se fenomenalno proveo u drustvu Mikija Jevremovica, Djordja Marjanovica i Tereze Kesovije. * * * * * *

Slovenija

Uzivam u slovenackoj organizovanosti. I sam posao mnogo je organizovaniji nego prije kada sam radio jako malo, i moram priznati da nisam uzivao u poslu. Samo sam gledao da sa sto manje napora zaradim sto vise para. Samim tim sto vise cijenis rad, isto tako i postujes odmor. Tako mi je svaki dan bio odmor, a danas sam shvatio sta znaci vikend. I sada mnogo vise uzivam u slobodnom vremenu. Mnogo sam naucio od Slovenaca.

Nastavak na B92...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.