Izvor: B92, 26.Feb.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Pregled stampe
"NIN", 24. februar
pisu: Marijana Milosavljevic, Stevan Niksic
Djukanovic je naivan
Predsednik savezne vlade i lider Socijalisticke narodne partije u Crnoj Gori Momir Bulatovic primio je prosle nedelje glavnog i odgovornog urednika "NIN"-a Stevana Niksica i urednicu Marijanu Milosavljevic i tom prilikom za nas list dao intervju, odgovarajuci na pitanja o ubistvu ministra odbrane Pavla Bulatovica, odnosima Srbije i Crne Gore, odnosima vlasti i opozicije, >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << medijima.
Mnogobrojna ubistva poslednjih desetak godina kulminirala su ubistvom ministra odbrane gospodina Pavla Bulatovica. Cini se da ni u ovom slucaju istraga, nazalost, nije daleko odmakla. Sta se to u ovoj zemlji desava?
Snazno vjerujem da je Pavle Bulatovic ubijen samo i jedino zato sto je bio ministar odbrane ove zemlje. Sa tim covjekom sam 25 godina imao bratsko razumijevanje i iskrenu ljubav, tako da najodlucnije odbijam bilo kakvu primisao da su mogli da budu drugi motivi. Takodje vjerujem da ce istraga pokazati da iza takvog sumanutog zlocinackog cina stoje konkretni ljudi i konkretni motivi, ali to ne smijem da prejudiciram. Inace, za sva ostala ubistva koja spominjete covjek osjeca ljudsko saucesce, jer ubistvo nije nacin rjesavanja bilo kojeg problema, vec dovodi do usloznjavanja ionako previse slozenog stanja.
Mnogima se ucinilo da je sahrana gospodina Pavla Bulatovica mozda najbolje pokazala koliko su duboke podele u Crnoj Gori. Smatraju necivilizovanim sto se predsednik Djukanovic i njegovi ljudi nisu pojavili. Kako vi to komentarisete?
Vrlo je tesko kad sahranjujete dugogodisnjeg i dragog prijatelja. Ono sto je utjeha i porodici i meni jeste to sto je ogroman broj ljudi (do tada u novijoj istoriji Crne Gore nezabiljezen), dosao da pruzi ruku saucesca.
Ovo ubistvo je iskorisceno i da mnogi mediji budu napadnuti. Ljudi iz vlade su optuzili neke medije u Srbiji za saucesnistvo u ubistvu. Da li je to i stav savezne vlade?
Mi smo, ponavljam, rekli da je u pitanju klasicni teroristicki akt. Ono sto sam ja nasao za shodno da iskazem kao stav politicke partije kojoj pripadam i svoj licni stav jeste zacudjujuca koincidencija da je u toku NATO agresije gadjano radno mjesto ministra odbrane, da je u toku NATO agresije poginuo zamjenik saveznog ministra odbrane i da je zavrsetkom oruzane, a nastavkom svekolike druge agresije na nasu zemlju konacno poginuo i ministar odbrane. Dalje od toga ne bih zelio da nagadjam, a jednostavno ne zelim da vjerujem da su rijeci koje vi spominjete ista vise od emotivne reakcije koja je bila prisutna kod mnogih ljudi. Naime, mislim da je ovo ubistvo imalo osnovni cilj, a to je da izazove paniku, strah i nesigurnost. Trebalo je jednog covjeka za koga svi, ukljucujuci i najvece politicke protivnike, znaju da je bio castan, moralan i odgovoran, izloziti surovom teroristickom aktu da bi se postigao utisak opste nestabilnosti.
Mnogi ljudi sada govore o strahu. Da li se vi plasite?
Dvadeset pet hiljada tona eksploziva je prosuto svuda po ovoj zemlji i mislim da ljudi koji su to prosli vise nemaju pravo da se plase. Licno ispod moje koze strah vise ne ulazi.
Na mesto gospodina Bulatovica predsednik SRJ Slobodan Milosevic imenovao je generala Dragoljuba Ojdanica. Da li je time prekrsen Ustav i nije li trebalo da vi izvrsite naimenovanje?
Pravilna i tacna informacija je saopstena iz kabineta predsednika Milosevica, a to je da je ukazom predsednik Jugoslavije razrijesio dotadasnje duznosti nacelnika Generalstaba, buduci da ga je predsjednik savezne vlade predlozio i postavio na mjesto ministra odbrane. Ta nedoumica moze da bude zlonamjerna, ali dobronamjerni tumaci treba da znaju da je moguce da aktivni general predje na civilnu funkciju onda ako prije toga uslijedi ukaz o njegovom razrjesenju, uz sve ostale administrativne procedure.
Cesto je konstatovano da se broj ministara iz Crne Gore u saveznoj vladi smanjuje. U medjuvremenu, Predrag Bulatovic je najavio da ce Crna Gora imati osam ministara u saveznoj vladi. Kada ce se to realizovati?
Ne smatram da je najbitnije pitanje zastupljenost Socijalisticke narodne partije Crne Gore u ovom trenutku, ali sam vec primio izraze dobre volje koalicionih partnera da se i to pitanje zbog moguce politicke delikatnosti uskoro stavi na dnevni red nase politicke i koalicione saradnje. Zelim samo da podsjetim na to da u periodu formiranja SRJ, kada je i jedinstveni DPS bio iskreno posvjecen jugoslovenskom projektu, prava Crne Gore su bila, po formalnom tumacenju, narusena cinjenicom da su predsjednik Jugoslavije Dobrica Cosic i prvi predsjednik savezne vlade Milan Panic bili iz iste republike clanice. Protivkandidati izboru Milana Panica u saveznom parlamentu tada smo bili ja, kao tadasnji predsjednik republike, i gospodin Djukanovic, kao predsjednik vlade. Nadglasani smo u saveznom parlamentu, ali to nije bio razlog da rusimo ustavni poredak i da zbog toga napustimo projekat u koji ja i dan-danas iskreno vjerujem, a koji su neki u politickom smislu odavno napustili.
Pavle Bulatovic je rekao da srbijanska opozicija postoji samo na crnogorskoj televiziji. A Slobodan Milosevic smatra da je opozicija izdajnicka, da je rec o novim janicarima. Kako vi na to gledate?
Pa, veoma je neprijatna situacija tumaciti recenicu koja je izvucena iz konteksta. Meni se govor predsednika Milosevica svidio najvise sto je podsjetio na opste okolnosti koje prate nastanak, razvoj i egzistenciju Jugoslavije, a posebno ulogu Srbije koju cesto brojne politicke snage potcjenjuju govoreci da su danasnje nevolje plod necije pogresne politicke procjene. Ako covjek drzi do istorijskog pamcenja, onda moze samo da konstatuje da su zla vremena ponovo zadesila prostore Srbije i Crne Gore. To je rezultat istorijskih tokova, a ne pogresne politike bilo kojeg covjeka. Godine 1914. nije bilo Slobodana Milosevica, kao sto ga nije bilo ni 1941. godine. On nije bio kriv zbog toga sto su italijanski vojnici umarsirali u Crnu Goru i u moje rodno selo, pucajuci, ubijajuci i paleci kuce.
Zelim da podsjetim da je opredjeljenje kako savezne, tako i republicke vlade Srbije, bilo pruzena ruka za saradnju na rjesavanju slozenih i teskih problema. Pamtim izuzetno korisnu saradnju koju sam imao sa Srpskim pokretom obnove i posebno sa ministrima koji su davali znacajan doprinos narocito u periodu odbrane zemlje. Vjerujem da je bilo moguce tu saradnju nastaviti i kasnije. Ne zelim da komentarisem razloge koji su Srpski pokret obnove odvojili od ovog, rekao bih, jedinstvenog bloka koji je htio da sacuva i spase interese Savezne Republike Jugoslavije. U konkretnoj politickoj analizi politickih partija koje nisu na vlasti u Republici Srbiji i, nazalost, u konkretnoj politickoj analizi politickih poteza Vlade Republike Crne Gore ja ne vidim mnogo stvari koje su od sustinskog interesa za opstanak, napredak i razvoj Jugoslavije. Ponizavajuca je uloga da se slusaju diktati silnika iz inostranstva, koji - nadam se da nismo naivni - prije i iznad svega vode racuna o sopstvenim nacionalnim interesima, a ne o drzavnim interesima nase zemlje.
Gospodin Karl Bilt je pre neki dan izjavio da buducnost Jugoslavije vidi kao neku vrstu konfederacije. On je rekao: Republika Crna Gora, Republika Kosovo, Republika Srbija.
Gospodina Karla Bilta odavno poznajem i nisam previse uvjeren u njegove vizionarske politicke sposobnosti. Znam da je on dugo bio samo sitan diplomatski sraf u masineriji kojoj je glavnu brzinu i pravac davao gospodin Holbruk izigravajuci serifa na ovim nasim prostorima. Mislim da je nasa centralna nevolja sto postoje neki Biltovi i Olbrajtove, koji za nas traze ono sto bi branili sopstvenim zivotima u svojim zemljama. Neka nas puste da mi na miru, demokratski, posteno utvrdimo kakva treba da bude sudbina Srbije i Crne Gore. Ja bih njemu i svim drugima preporucio samo da se prisete onog cuvenog odgovora Vlade Crne Gore koji je potvrdila Skupstina 1914. godine, odgovarajuci na upit predsjednika Vlade Srbije Pasica, a u kojem se, parafrazirano kaze: mi ne znamo sta vam valja ciniti. Trebalo bi da poslusate Rusiju koja je nasa najveca zastitnica na ovim prostorima, ali znajte, sta god vi odlucili i uradili, Crna Gora ce biti sa vama. To je i moj politicki kredo, moj politicki moto.
Prekinut je platni promet i robni promet sa Crnom Gorom. Kako to vama izgleda i kako to komentarisete?
Licno sam veoma nesrecan zbog toga. Kad na carapi povucete jednu nit, onda se carapa opara. Vlada Crne Gore je pokrenula niz takozvanih zastitnih mehanizama i u sustini sama urusila veliki ekonomski interes koji treba da bude prisutan i shvacen u Republici Crnoj Gori. Sve sto se dalje desavalo - prekidi platnog prometa i fizicko ogranicenje jesu nuzna posljedica. Odluka Vlade Crne Gore da formira samostalnu carinu istovremeno je znacila preuzimanje svih spoljnotrgovinskih ingerencija, u cemu je krajnji motiv bio to da se tri puta vise hrane, odnosno prehrambenih proizvoda, koji po bilansima pripadaju Republici Crnoj Gori, povuce na taj prostor i izveze na okolna trzista. Postoji jedan grub ekonomski, ja cu krajnje otvoreno reci protivzakonit, znaci kriminalni interes da se izvrsi ponistavanje ukupnih napora za stabilnost ekonomskih tokova kako na federalnom tako i na republickom nivou.
Mnogi misle da je situacija u Crnoj Gori takva da jedino raspisivanje referenduma o samostalnosti Crne Gore moze da pokaze tacno raspolozenje javnosti.
Nisam medju tim mnogima iz prostog razloga sto to nije centralni problem. Centralni problem nije danas odnos izmedju Podgorice i Beograda, nego odnosi unutar same Crne Gore. Naime, u Podgorici nije definitivno jasno ustanovljeno opredjeljenje i politicka volja biraca. Na predsjednickim izborima izgubio sam zato sto je to bio izbor gospodje Medlin Olbrajt i americke administracije. Iz takvog jednog sistema u kojem je trebalo instalirati vlast koja nije zasnovana na volji vecine, a koja je trebalo da bude instrumentalizovana jedino zato da destabilizuje politicke prilike u Srbiji, proizasla je ukupna politicka kriza u Crnoj Gori. Kad Crna Gora u Budvi organizuje sastanak opozicije iz Srbije i tu dodju predstavnici mocnih zemalja, onda se to karakterise kao demokratski postupak. Kada bi se slucajno desilo obrnuto, kada bi predsjednik Milosevic ili neka druga uticajnija politicka licnost ovdje pozvala na dogovore i dala finansijsku pomoc svima koji su protiv rezima u Crnoj Gori, to bi bilo okarakterisano kao remecenje medjunarodnog poretka i zazvonila bi zvona na uzbunu vjerovatno i u Savjetu bezbjednosti. Ocigledno je da je ovakvim odnosom Crna Gora, u stvari, potpuno potcjenjena i svaki posten i objektivan Crnogorac protiv toga mora da se buni. Ona ne smije biti svedena na polugu za destabilizaciju politickih prilika u Srbiji. Politicke prilike u Srbiji neka se odredjuju na bazi demokratske volje gradjana Srbije. A, ponavljam, sveta duznost svakoga ko politicki govori u ime Crne Gore, jeste da razgovara i odrzava drzavno zajednistvo sa svima koji su takvo povjerenje dobili u Srbiji. To sto se srpska opozicija katkada nalazi u Budvi, pored ostalog je i rezultat cinjenice da je njoj u sadasnjim prilikama tesko da radi u Srbiji. Neki ljudi se sada prosto, iz Srbije sklanjaju u Crnu Goru jer im je tamo udobnije.
Zasto je to tako?
Ja cu vam dati moj ugao. Prvo, u Crnoj Gori opoziciji uopste nije udobnije. U Crnoj Gori biti u opoziciji znaci nositi mnogo veci teret nego sto ga ovdje opozicione stranke imaju. U Crnoj Gori je dovoljno da budete samo simpatizer ili clan Socijalisticke narodne partije Crne Gore pa da se nadjete na policijskom spisku, u kompjuterima koji regulisu sticanje gradjanskih prava.
Ima i ovde takvih spiskova. Ima i ovde kompjutera. Ono sto je nazalost istina oko koje se ne moramo sloziti jeste da Crna Gora dobija finansijsku, materijalnu i svaku drugu podrsku samo da bi bila baza za destabilizaciju Republike Srbije. Ja smatram da je to najtragicnija pozicija za Crnu Goru.
Kako tumacite cinjenicu da je americka administracija procjenila da je prerano za referendum?
Iz prostog razloga sto bi se na taj nacin lisila najznacajnije poluge kojom moze da izavrsi svoj uticaj - koji ona i ne krije - na politicke promjene koje se ocekuju ovdje u Srbiji. S druge strane, veoma bitan razlog je sto oni veoma dobro znaju raspolozenje naroda u Crnoj Gori. Ima svakakvih istrazivanja javnog mnjenja, ali ja mnogo vjerujem u ono istrazivanje koje potvrdjuje da se nije bitnije promijenilo raspolozenje u odnosu na 66 odsto podrske koju je ideja jugoslovenstva imala u Crnoj Gori 1992. godine.
Zbog ocigledne napetosti u Crnoj Gori mnogi se plase gradjanskog rata. Koliko su ti strahovi opravdani?
Najtragicnije u citavoj situaciji je sto cujemo od generala Veslija Klarka da ce NATO zastititi Crnu Goru. Zaboravlja da je prva bomba u napadu na Jugoslaviju pala upravo na teritoriju Crne Gore i da je prva zrtva bio momak iz Beograda koji je stradao u kasarni u Danilovgradu. Nazalost, ja realno brinem da nekim mocnicima moze da bude u interesu da izazovu sukob u Crnoj Gori kao uvertiru za NATO napad. Ono u sta stvarno vjerujem to je da Vojska Jugoslavije ima sposobnosti i odlucnosti da odgovori na bilo kakvu takvu provokaciju i da ce jednako braniti teritoriju Crne Gore kao i svaki drugi dio Savezne Republike Jugoslavije. Onaj ko drzi vlast u Crnoj Gori, a to je Vlada Crne Gore, najodgovorniji je za ocuvanje gradjanskog mira. Jedini nacin da se ocuva gradjanski mir jeste izbjegavanje sile, a sila ne smije da bude primijenjena ni u pravu ni u svakodnevnom zivotu. Danas Crna Gora ima dvadeset hiljada policajaca, sto je 20 puta vise nego u onome periodu kada je u nasem okruzenju bio rat. Rezim gospodina Djukanovica je pribjegao sili, kako gruboj policijskoj, tako i grubo krseci ustavne norme. Nesporno je da Vojska Jugoslavije nece ni na koji nacin napasti Crnu Goru. Ona ce samo braniti SR Jugoslaviju. Sve ostalo su spekulacije.
Na osnovu cega je, po vasem misljenju, predsednik Crne Gore Milo Djukanovic nekoliko puta ponovio da ce do kraja ove godine biti resen status Crne Gore?
Djukanovic je naivan momak koji je prihvatio sve sto pametan covjek ne bi. Ono sto i njemu, nudili su i meni u Bijeloj kuci, u Savjetu za nacionalnu bezbjednost 1996. godine. Sve sto se kasnije desilo u ovoj nasoj zemlji, nazalost, desilo se pod tim istim planovima, ukljucujuci i bombardovanje Jugoslavije i dolazak NATO snaga na Kosovo.
U javnosti je stvorena slika da gospodin Djukanovic zeli da pomogne Crnogorcima tako sto ne rusi mostove izmedju Crne Gore i medjunarodne zajednice: razgovara, pregovara. A za vas se kaze da ste ksenofobicni, da u svetu vidite samo neprijatelje, raznorazne zavere. Kako to komentarisete?
Moja politicka karijera traje prilicno dugo i u tom periodu je Crna Gora izgradila pozitivni imidz. Onda kada brojnim zvanicnim predstavnicima Srbije nije bila izrazena dobrodoslica u mnogim centrima, predsjednik Crne Gore bio je priman u vise navrata i u Americi i u Velikoj Britaniji i tako dalje. Ono sto je bila i ostaje osnova moje politike jeste da zastupam interese Crne Gore, podrzavajuci, braneci interese Republike Srbije kao svoje. Medjutim, danas je u konstelaciji medjunarodnih odnosa - to osjecaju brojne zemlje - uskracena mogucnost za bilo kakvu ravnopravnu saradnju. Vi danas samo treba da slusate naloge najvece i najmocnije zemlje na svetu. Stoga se ne slazem sa tvrdnjom da Amerika ima dvostruke arsine. Amerika ima stostruke arsine. Danas na prostorima Balkana tesko mozete da razlikujete americke prijatelje i americke neprijatelje. Ni jedni ni drugi nisu dobili nista osim prijetnji i ucjena. A to je uradjeno kod jednih grubo sa bombama, a kod drugih sofisticirano, uz prijetnju tim istim bombama.
Cujemo izjave mnogih zvanicnika da Kosovo nije izgubljeno. To govore ljudi iz vojske takodje, a i vi ste nedavno rekli da Kosovo nije izgubljeno. Kakve su ingerencije savezne vlade na Kosovu ako nije izgubljeno?
Rezolucijom 1244 apsolutno se otklanja dilema iz vaseg pitanja. Nemojte da podlegnemo zamci koja nam se sada uporno siri a to je firma - rat za Kosovo ili rat na Kosovu. Rat je bio protiv SRJ. Vjerujuci u medjunarodni poredak, mi ispunjavamo svoj dio obaveza. Savezna vlada je formirala komitet za saradnju sa civilnom misijom na Kosovu i Metohiji. To nije mnogo, ali obezbjedjuje nase prisustvo i obezbjedjuje nase pravo da stalno insistiramo da svako ispuni svoj dio obaveza.
Nedavni Kongres SPS-a kao da je zacementirao podelu na rodoljube i izdajnike. Da li vi mislite da je ta podela pametna?
Licno ne volim da se koristim tim izrazima i u odnosu na vase pitanje sjecam se onoga perioda kada su nas ujedinile bombe. Sjecam se da smo iz tog vremena izasli sa pruzenom rukom ponude za saradnju da sacuvamo taj dobri duh. Nazalost, u tome nismo uspjeli. I meni licno smetaju ostre rijeci i sa jedne i sa druge strane. Ali, uvijek mi je prihvatljivija ona rijec koja proizilazi sa ovog prostora a nije po diktatu nekoga sa strane. Dopustate li mogucnost da na ovim prostorima ima onih koji razlicito misle a da to razlicito misljenje nije neophodno rezultat stranog diktata? To stoji. Samo da vam kazem da moja ponuda za dijalog gospodinu Djukanovicu i njegovoj partiji o dokumentu koji su nazvali Platforma za redefinisanje odnosa i dan-danas nije prihvacena. Bila je ponuda da na drzavnoj televiziji Crne Gore ukrstimo argumente ne bi li nasi gradjani mogli da dobiju potpuniju informaciju. Na drzavnoj televiziji Crne Gore ja sam izdajnik Crne Gore i covjek koji je apsolutno unizio Crnu Goru. I zbog toga nisam pristalica ni teskih rijeci koje se upucuju sa druge strane...
Za crnogorsku Platformu za redefinisanje odnosa u SRJ rekli ste da je neozbiljna, ali su na osnovu nje u Crnoj Gori doneti mnogi zakoni.
Ona u sustini predstavlja pokusaj ozvanicenja svih jednostrano preduzetih akata koji su bazirani na gruboj povredi ustava kako Jugoslavije tako i same Crne Gore. Rekao sam, takodje, da je dokumenat neozbiljan zato sto njegovi autori ne zele da pred licem javnosti i pred svojim politickim oponentima prodiskutuju to pitanje u Crnoj Gori. I treci razlog koji me na to upucuje jeste cinjenica da u kontaktima koje su imali ovdje u Beogradu sa predstavnicima politickih stranaka koje u koaliciji cine saveznu vladu apsolutno nisu insistirali na njemu i nisu pokazivali ni najmanju zelju da brane u njemu sadrzana rjesenja, valjda iz razloga sto svi politicki misleci ljudi znaju da su ta rjesenja apsolutno neostvarljiva.
Kako odgovarate na optuzbe da vasa funkcija nije legalna, da neko iz DPS-a treba da se nadje na vasem mestu?
Moja funkcija jeste osporavana, ali zelim da podsjetim na to da sam ja savezni premijer koji je u datom sastavu saveznog parlamenta osvojio ubjedljivo najveci broj glasova. Saveznog premijera bira savezna skupstina, a ne delegira nijedna republicka vlast. Treba takodje imati u vidu da, po svim medjunarodnim pravima i postupcima, potpis ili javna izjava predsjednika Republike ili predsjednika savezne vlade u medjunarodnopravnom smislu obavezuju drzavu, cak i kad oni nisu u skladu sa ustavnim ingerencijama. Moguce je da je nekima zbog toga veoma atraktivno mjesto saveznog premijera i moguce je da zbog toga nema bas premnogo prostora da se ugled i znacaj Savezne Republike Jugoslavije licitira trenutnim nelegalnim iskazivanjem volje biraca u Republici Crnoj Gori. No, vjerujem i nadam se, bice izbora za saveznu skupstinu...
Kada?
Po redosljedu koji predvidja nas savezni ustav. Iskreno vjerujem da je moguce otvoriti dijalog u Republici Crnoj Gori, da je moguce smiriti narasle politicke tenzije i prije i iznad svega u interesu gradjana Crne Gore ispostovati Ustav Savezne Republike Jugoslavije. Ako je vecina gradjana Crne Gore za drzavnu samostalnost i ako se na to opredjeli u jednom demokratskom, jasnom i precizno utvrdjenom postupku, Socijalisticka narodna partija Crne Gore kao pojedinacno najjaca politicka snaga u Crnoj Gori javno se obavezala da ce takvu odluku postovati.
Istrazivanja javnog mnjenja pokazuju da popularnost Slobodana Milosevica opada, da mu se sve manje veruje. Koliko se cesto vidjate sa njim, o cemu razgovarate i kako on vidi resenje problema vezanih za Crnu Goru?
Jedna od vaznih duznosti predsjednika savezne vlade jeste da koordinira svoje aktivnosti sa predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije. Nasa dugogodisnja politicka saradnja i bliskost politickih programa nasih partija su dopunski razlog za to. Duboko vjerujem, na bazi svih informacija koje imam, da je predsjednik Milosevic u ovom trenutku najbolji izbor za zastitu drzavnih i nacionalnih interesa Savezne Republike Jugoslavije i da na bazi ovih teskih ogranicenja, nepravde, izolacije i kazni koje se upucuju nasoj zemlji i srpskom narodu u cjelini, mi nemamo drugog odgovora i drugog puta osim onoga koji on personifikuje.
Vidite li mogucnost da ova zemlja opstane i posle Slobodana Milosevica?
Naravno da vidim tu mogucnost. Svaka zemlja je vaznija od bilo kojeg pojedinca. Mislim da je vazno braneci Slobodana Milosevica braniti princip i pristup da nam predsjednike biraju nasi ljudi u demokratski izrazenoj proceduri. Vjerujte mi da mi nije stalo da budem predsjednik Republike Crne Gore. Napredsjednikovao sam se za tri zivota, ali me je uzasno boljelo sto su o tome odlucili neki drugi ljudi, a ne gradjani Republike Crne Gore. I kriza koja inicijalno krece od tog trenutka duboko razara Crnu Goru. Bojim se da bi u svakoj drugoj varijanti slican razvoj dogadjaja mogao da bude i ovdje.
Sta biste vi najvise voleli da resite kao predsednik vlade, ako to vec niste ucinili?
Volio bih da se nadje politicki modus i da se na bazi postovanja Ustava i na bazi ravnopravnosti SR Jugoslavija vrati unutrasnjem skladu, cime bi se umnogome olaksala i njena integracija u medjunarodnu zajednicu. Na tom planu stoji i dalje ponudjena ruka za saradnju i za dijalog. Ona, nazalost, jos nije prihvacena. Ispunjava me velikim zadovoljstvom i konacna realizacija programa jugoslovenske televizije. To nije televizija koja bi trebalo da bude za bilo koju ili protiv bilo koje politicke opcije. Ovdje u vladi postoji razradjen program da prvi put od formiranja Jugoslavije postoji integralan komunikacijski prostor koji ce povezati prostor od Subotice do Budve.
Hoce li to biti partijska televizija, ili ce biti otvorena?
Nasa ideja je da napravimo prostor koji ce biti dostupan svima pod jednakim uslovima.
Digla se velika prasina oko te televizije. Kako to objasnjavate?
Pa zato sto "demokratski rezim" gospodina Djukanovica opstaje na obmanama, prividima i lazima koje servira drzavna televizija. Tacno je da se emituje sa vojnih objekata signal jugoslovenske televizije, ali sa istih objekata se emituje i signal Skaj sata, Montene i svih drugih nezavisnih stanica kojima je cilj i osnovno programsko opredjeljenje borba za nezavisnu Crnu Goru. Zasto bi bila medijska okupacija ako dodate jedan program koji, ne ometajuci druge, afirmise jugoslovensku politicku ideju?
